To je postao moj život i nemamo izbora, rekla nam je Marija, majka 30-godišnjaka koji živi u Centru za autizam, među 50-tak drugih štićenika s istim problemima.
“Mi dolazimo tu, posjećujemo ga, vodimo kući, šećemo i izvodimo. Stanujemo jako blizu, tako da nam to nije problem. Mislim da je veći problem roditeljima koji nisu tu, pa rjeđe mogu biti. Mi možemo biti jako puno sa svojim djetetom”, kaže majka Marija.
“Ovo nije život, ovo je preživljavanje”
Ana je majka 29-godišnjaka koji u Centru živi već deset godina. Priznaje da je jako teško živjeti s djetetom koji ima autizam.
“To su djeca koja su hiperaktivna, koja jednostavno ne razumiju neke stvari. Uglavnom, ovo nije život, ovo je preživljavanje. Vrlo je teško smjestiti dijete negdje, ali nemoguće je da budemo uz njega 24 sati, bez neke adekvatne pomoći, a pomoći je jako malo”, ističe Ana.
“Koliko je njih, toliko je različitih priča”
36-godišnja Ivanka već dugo živi u ovoj ustanovi i, na prvi pogled, živi običan život svih nas.
“Da, svašta. Idem na radionicu, izrađujem čestitke, pečem kolače za rođendane, tamo imam prijateljice frizerke, Dubravku i Katicu koje me šišaju. Idemo na plac, izlete i svugdje”, kaže Ivanka.
Tanja Biloglav vodi Centar u Dubravi već četiri godine i više vremena provodi s njima, nego sa svojom djecom, pa ih tako i doživljava.
“Dan je doista vrlo živopisan. Koliko je njih, toliko je različitih priča, toliko je različitih potreba, želja i mogućnosti koje oni mogu sami i koje im mi možemo pružiti. Ali trudimo se, dajemo sve od sebe”, naglašava Biloglav.
Adaptacija Centra za autizam počinje već idući tjedan.
Autor: Index/Radiong
