U Ministarstvu socijalne politike i mladih ovih je dana održan okrugli stol na kojemu je predstavljen Nacrt prijedloga Zakona, ali i brojne teze o kojima će se stručnjaci i javnost narednih mjeseci, kroz kvalitetnu javnu raspravu, moći izjasniti. Novi Zakon o socijalnoj skrbi na snagu bi trebao stupiti 1.siječnja 2014., a osnovna mu je intencija, kako je izjavila resorna ministrica Milanka Opačić, uvesti više reda u sustav, na način da se pomogne onima kojima je pomoć istinski potrebna, a svi oblici zlouporabe svedu na minimum. Najveće novosti odnosit će se na novčane naknade i socijalne usluge, jer je, dosadašnja revizija provedena u više od polovice hrvatskih Centara za socijalnu skrb, utvrdila gotovo 2 i pol tisuće korisnika koji su zloupotrebljavali sustav primajući novčane naknade, a da za to nisu imali nikakve osnove. Na godišnjoj razini to bi moglo donijeti uštede od čak 34 milijuna kuna, koje bi, dugoročno, bile upotrebljene za socijalne naknade, područje koje trenutno bilježi manjak od 87 milijuna kuna. Novi prijedlog Zakona po prvi puta jasno definira imovinski cenzus, odnosno propisuje tko može, a tko ne može primati socijalnu pomoć, tako da uzima u obzir sva raspoloživa sredstva pojedinca ( vlastitu štednju, dionice, količinu imovine i slično ), što do sada nije bio slučaj.
U imovinu ne bi ulazio osnovni životni prostor, odnosno objekt do 35 kvadrata za samca, a od cenzusa bi se odbio automobil. Od 1.siječnja 2014.država će, kroz zajamčenu minimalnu naknadu, čiji je maksimalni iznos po obitelji 2 900 kuna, najprije pomoći samohranim roditeljima i onima bez djece koji mogu najlakše odskliznuti u siromaštvo, a ubuduće će primati najviše iznose naknada. Kad osoba jednom uđe u sustav socijalne skrbi, teško iz njega izlazi, pa su se događali slučajevi da u sustavu ostane i zauvijek. Novi zakon bi trebao ” prisliti ” ljude da se aktiviraju na tržištu rada, tako da im se novčana naknada neće ukidati automatski, ali će se uvesti određeni poticaji za rad. Pomoć za uzdržavanje, koju kolokvijalno nazivamo socijalnom pomoći, u budućnosti neće moći primati radno sposobne osobe. Osim toga, korisnik novčane naknade, ubuduće, neće moći biti onaj koji ne da suglasnost na uvid u vlastite devizne i sve druge račune, jer, apsurdno je da korisnik socijalne pomoći, bude netko s ušteđevinom, što je do sada bilo moguće. Glavna novost prijedloga Zakona je i svojevrsna reforma sustava, jer će djelatnost socijalne skrbi, umjesto državnog proračuna, financirati lokalne uprave, županije i gradovi. Za one slabijeg imovinskog stanja sredstva će donirati država iz posebnog Fonda za izravnanja.
Takozvana fiskalna decetralizacija je model na kojem se bazira reforma, ali i čitav novi Zakon. Velike se novosti predviđaju i u novčanim naknadama. Osnovica, koja trenutno iznosi 500 kuna, te odgovara stalnoj pomoći za samca, trebala bi se povećati na 700 kuna, ali bi i trebala biti vezana uz relativnu liniju siromaštva i proračunsku osnovicu, tako da se ne bi dogodilo ( što je do sada bio sličaj ), da godinama bude fiksna i nepodložna rastu troškova života. Time bi se povećale i naknade za najsiromašnije, što od Hrvatske dugi niz godina traže i Vijeće Europe i Svjetska banka. Jer, apsurd je, pokazuje sustav, kako su hrvatska izdavanja za socijalu velika, a istovremeno dio koji se odnosi na najsiromašnije, ispod minimuma siromaštva. Promjene čekaju i sve zaposlene u socijalnoj skrbi, koji bi, prvi puta, trebali dobivati licence na pet godina, kao i mogućnost lakšeg napredovanja na poslu, ali i sprečavanje sukoba interesa. Više neće biti moguće da onaj tko radi u sustavu socijalne skrbi ima bilo kakav privatni dom, jer je to klasični primjer sukoba interesa. Novi će Zakon po prvi puta uvesti i pojam beskućnika, te izričito navodi i kako će se sva prava koja se odnose na obitelj, odnositi i na istospolnu zajednicu…
Iako je do siječnja 2014. još dosta vremena, ali i prilike da stručna javnost uputi svoje primjedbe, i ovaj će puta, kao, doduše i uvijek kada nas čekaju novosti, nekom svanuti, a nekom se smrknuti. U svakom slučaju, uvođenje reda i maksimalno pospremanje, u svakom sustavu i resoru valja pozdraviti. Jer, budimo iskreni, svaka mala, pa i velika sredina, kako po pitanjima stila života i životnih navika, tako i onima iz djelokruga socijalne skrbi, zasigurno zna za slučajeve u kojima vješti pojedinac spretno “prevesla” sustav i okrene ga u vlastitu korist. Ako predložene teze u konačnici uđu u Zakon, takve situacije više neće biti moguće.
Autor: Simonida Tarbuk
