Tog, 15.siječnja 1992.godine,kada smo postali međunardono priznata država, Domovinski je rat bio u punom jeku, a gotovo trećina zemlje još uvijek pod okupacijom tadašnje Jugoslavenske narodne armije i srpskih pobunjenika.
Na svoje je, tada priznate granice, Hrvatska izašla tek po završetku procesa mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja, nakon punih šest godina.
Te večeri, prije 21 godinu, prvi hrvatski predsjednik, čovjek koji je izborio hrvatsku državnost, dr.Franjo Tuđman, u iznimno emotivnom obraćanju naciji, je, između ostaloga, poručio: “Današnji dan, 15.siječnja 1992.godine, bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu 14.stoljeća dugu povijest hrvatskog naroda na ovom prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana”.
Nakon što je Hrvatsku priznala Europska unija, tijekom tog, 15.siječnja 1992.godine, uslijedila su i priznanja Velike Britanije, Danske, Malte, Austrije, Švicarske, Mađarske,Norveške, Grčke, Irske, Portugala, Švedske, Urugvaja i brojnih drugih država.
Kao prva međunarodno priznata država koja je je potvrdila neovisnost Hrvatske još u mjesecu prosincu 1991.godine, ostat će zapamćen Island, a istoga dana to je učinila i Njemačka, uz uvjet da njeno priznanje stupi na snagu zajedno s ostalim članicama Europske unije, upravo na današnji dan 1992.godine. Iste te godine, 22.svibnja., Hrvatska je postala i članica Ujedinjenih nacija.
Iako smo u dva desetljeća samostalnosti i nacionalnog ponosa u demokratskim procesima učinili nevjerojatno puno, još je dosta posla pred nama, ali i novih nacionalnih izazova, od kojih je prvi i najteži, svakako ulazak u nove oblike integracija i pridruživanje velikoj europskoj obitelji. Simbolično il ne, dogodit će se to upravo u godini 21.obljetnice samostalnosti i međunarodne priznatosti države.
Značajnog povijesnog datuma danas će se prisjetiti i članovi Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata, 121.brigade-pukovnije Nova Gradiška, polaganjem vijenaca i odavanjem počasti svim poginulim i umrlim za domovinu i njenu slobodu, na središnjem spomen obilježju u gradu.
Autor: Simonida Tarbuk
