Po svemu sudeći, djeca se za tri tjedna vraćaju u vrtiće, škole i na fakultete, ali ne zna se pod kojim epidemiološkim uvjetima a nije jasno ni tko će snositi trošak plaćanja zaštitnih maski, piše Večernji list.
Tko će dnevno osiguravati najmanje četiri medicinske maske, osobito za djecu u rizičnoj skupini kojima bolnički pedijatri preporučuju da ne izlaze van bez njih i da izbjegavaju veća okupljanja, te za odgojitelje, učitelje i profesore iz rizičnih skupina kao i za svu djecu koja nošenjem zaštitnih maski, ne bilo kakvih, štite sebe i druge oko sebe?
Smije li država teret smanjivanja rizika od zaraze, nošenja medicinskih maski za djecu i zaposlene prebaciti samo na roditelje, radnike i poslodavce u situaciji kad obična medicinska maska košta najmanje 3,4 kune, ovisno o nabavnoj cijeni dobavljača, dok su respiracijske maske za samozaštitu rizičnih skupina i zdravstvenih djelatnika i do 40 kuna po komadu?
To znači da bi četveročlana obitelj sa zaposlenim roditeljima i s dvoje školske djece na obične medicinske maske potrošila najmanje 1300 kn mjesečno, piše dnevnik.
U Hrvatskoj je 10 do 15% djece do 18 godina s kroničnim bolestima, a kako imamo 700 tisuća djece do 18 godina, to znači da imamo 70 do 100 tisuća djece s kroničnim bolestima, a u radnoj skupini koja odlučuje o povratku djece u vrtiće i škole, pored Kaića i Pavić Šimetin, nema nijednog pedijatra koji zbog uže specijalizacije zna koja su djeca rizičnija za zarazu i teži oblik COVID infekcije i kako ih zaštititi.
Ustavnopravni stručnjak Mato Palić na pitanje može li država prebacivati teret za financiranje skupih maski na roditelje i radnike, kaže: “To bi doista mogao biti prekomjeran teret za roditelje jer, ako država ne može reći u doba pandemije da se maske ne nose, a ne može, osobito zbog rizičnih skupina, nema drugog načina nego ili intervenirati u cijenu maski, fiksirati je na nižu ili subvencionirati ih i osloboditi plaćanja PDV-a. Kod ograničavanja prava, što je i obveza da se maske nose, mora se voditi računa da to ne bude prekomjeran teret za građane i da se ide na ublažavanje toga ograničavanja, odnosno subvencioniranje osobito za rizične skupine”, piše list.
