Ispred novogradiškog Doma zdravlja danas je svečano otkrivena spomen ploča sestrama milosrdnicama svetog Vinka Paulskoga povodom djelovanja i dolaska u Novoj Gradiški od 1897 – 2017. godine. Svečanosti su nazočili brojni gosti i uzvanici Elizabeta Peršić, provincijalna poglavarica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga iz Zagreba te sestre Benjamina, Blanka i Mihaela koje su dugo godina djelovale u našoj župi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije i tako ostavile trajan trag u našem kraju. Gostima su se pridružile i sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga iz Požege, zamjenici gradonačelnika Borislav Vidošić i Ivana Trupina, Mihaela Đeraj, voditeljica Odsjeka za društvene djelatnosti grada i Marko Ćosić, viši stručni suradnik za protokol, sportska i društvena događanja. Upravo je Odsjek društvenih djelatnosti uložio puno truda kako bi inicijativa Matice hrvatske Ogranka Nova Gradiška bila i oživotvorena. Gostima su se pridružili i ravnatelj Opće bolnice Nova Gradiška dr. Josip Kolodziej te Doma zdravlja Nova Gradiška Marijan Šapina.

Sve nazočne je pozdravila predsjednica novogradiškog ogranka Matice hrvatske prof. Vjekoslava Bagarić, koja je i inicijatorica zahvale sestrama milosrdnicama na svemu što su učinile za ljude našeg grada, a novogradiški ogranak Matice hrvatske bio je organizator ove svečanosti.

Svečanost otkrivanja spomen ploče glazbom su oplemenili članovi Gradske glazbe Nova Gradiška. Prigodom ovog vrijednog događaja, tiskana je i prigodna brošura o povijesti i djelovanju Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga u Novoj Gradiški (1897- 2017).

Spomen ploču sestrama milosrdnicama otkrile su sestra Elizabeta Peršić i prof. Vjekoslava Bagarić, dok je spomen ploču blagoslovio župni vikar vlč. Marko Dušak.

Povijest Družbe sestara mislosrdnica Nova Gradiška

U našoj „Povijesti Družbe” zabilježeno stoji da je veliki župan Požeške županije službenim dopisom od 20. prosinca 1895. godine molio poglavarstvo Družbe za sestre koje bi njegovale bolesnike u županijskoj bolnici u Novoj Gradiški. Godine 1929. dobile su sestre u bolnici kapelicu koju posjećuju i bolesnici. Sestre su u bolnici u Novoj Gradiški radile do 1951. godine, dakle 54 godine.

Zavod svetog Vinka u Novoj Gradiški životno je djelo blagopokojnog župnika i dekana u Novoj Gradiški, prečasnog Petra Pavišića, koji je osnivanjem samostana želio svojim župljanima, pogotovo ženskoj mladeži, omogućiti kršćanski odgoj i obrazovanje. Zemljište za gradnju samostanske kuće bilo je „blizu crkve i željezničke stanice” kako je to želio gospodin župnik. 21. lipnja 1931. godine svečano je blagoslovljen temeljni kamen novog samostana. U roku od godine dana tzv. „Dom sv. Vinka” (današnji Dom zdravlja) je završen.

Dana 12. lipnja 1932. godine došlo je prvih osam sestara u Dom svetog Vinka. U blagoslovljenom samostanu započelo se raditi, u njemu je otvoreno dječje obdanište, konvikt za djevojčice, a održavao se i tečaj za krojenje i šivanje te pouke u glazbi.

U samostansku konviktu bile su učenice koje pohađaju državnu školu u gradu.

Budući je u Novoj Gradiški već postojala državna stručna škola, sestre su otvorile tečaj za one djevojke koje su navršile već 16 godina i nisu mogle pohađati tu školu, a tako i za žene koje žele naučiti šivanje i krojenje.

Jedan od važnih zadataka sestara milosrdnica u Novoj Gradiški bilo je orguljanje i vođenje crkvenih zborova u župnoj crkvi, ali i privatni satovi glasovira u samostanu. O radu sestara glazbenica u Novoj Gradiški najbolje svjedoči kvalitetno, dotjerano pjevanje njihova zbora u župnoj crkvi, kao i zavidan uspjeh njihovih učenica na javnim priredbama.

S radom sestara osobito je povezano „Djevojačko društvo Presvetoga Srca Isusova”.

Kroz sestarsku zgradu prolaze različite zgrade i ustanove. Konačno 1954. godine ulazi u nju Dom narodnog zdravlja koji sklapa ugovor s Vrhovnom upravom Družbe kao s vlasnikom kuće i potpisuje ga 1956. godine. Takvo je stanje do godine 1960. kada je zgrada nacionalizirana.

Od samog dolaska u svoj samostan u Novu Gradišku 1932. godine sestre su vodile brigu za sviranje i vođenje zbora u župnoj crkve sv. Stjepana kralja, te za uređivanje crkve.

Novi samostan u Novoj Gradiški u Psunjskoj ulici malen je, ali za sestre sasvim dostatan. One su ga dugo željele i molile vrhovne poglavare da im tu želju ispune. Sve sestre „malog samostana” nastoje do 1990. godine svim svojim snagama u novogradiškoj sredini vršiti što bolje povjerenu im misiju.

Sestre milosrdnice na župi Bezgrješnog začeča Blažene Djevice Marije u Novoj Gradiški nastavile su rad u župskom apostolatu kroz zavjete poslušnosti i strpljivosti. Služeći Kristu bile su pomoć siromašnima i gladnima,utjeha žalosnima, slabima i napuštenima.

30. studenog proslavile su 100. obljetnicu prosvjetnoga i karitativnoga djelovanja u Novoj Gradiški.

Sjećamo se i danas sestre Anite Lisak i sestre Irene Klimpak, sestre Blanke Podoreški, sestre Marine Pintar, sestre Benjamine Samardžija, sestre Ivanke Ivanković i sestre Mihaele Lažeta i sestre M. Hijacinte Matanović. Bile su vjeroučiteljice, orguljašice i vodile kućanstvo.

Sestre Blanka i Benjamina – dvije dobre vile

Posljednje dvije sestre, sestra Blanka Podoreški koja je došla u župu 1996. godine i sestra Benjamina Samardžija koja je došla u župu 2002. godine ostat će u našemu sjećanju kao dvije dobre vile.

Sestra Benjamina svakodnevno se brinula za domaćinstvo i pružala dobrodošli svakome tko je bio u potrebi kruha i utješne riječi. S posebnim smislom za lijepo i skladno uređivala je svaki kutak crkvenoga dvorišta, radovala se prvom pupoljku cvjetnom, propupaloj grančici i živopisnim buketićima koji su nastajali u njezinim spretni rukama za blagdane i svečanosti.

Zvuci orgulja pod prstima sestre Blanke ispunjavali su godinama prostor crkve slaveći svetu misu. S radošću i djetinjom dušom vodila je crkveni zbor učeći pjevanju malene i velike te svakodnevno uređivala crkvu i brinula za crkveno ruho.

Otišle su 31. kolovoza 2017.,napustivši svoju kuću i župu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Ulici Alojzija Stepinca upravo u ovoj godini kad se navršilo 120 ljeta od dolaska prvih sestara milosrdnica u Novu Gradišku.

 

Komentari