Jučer je na Psunju, kod HRT-ova odašiljača, svečano obilježena 28. obljetnica utemeljenja Samostalne psunjske satnije 121. brigade HV-a Nova Gradiška.
Po zapovijedi zapovjednika 121. brigade Josipa Mikšića, 5. listopada 1991. godine osnovana je samostalna Psunjska satnija, a prethodila joj je samoorganizirana dragovoljačka obrana koja je već od 10. lipnja 1991., na inicijativu Alojza Sokića, boravila na Psunju, a vođena saznanjem kako su neprijateljske snage imale cilj zauzeti ovaj važan objekt.
Kolona je krenula iz Cernika, a zaustavila se kraj spomenika hrvatskih heroja Roberta Petanića, Ivana Matoševića i Stjepana Skrobića, gdje je ratni zapovjednik Psunjske satnije Luka Zec progovorio o njima i njihovom putu. Nastavilo se dalje, kako bi odali počast i Tomislavu Ordaniću, sve do cilja, koji je bio Brezovo polje, najviši vrh planine Psunj – mjesto gdje je postavljen spomenik dobrovoljaca koji su položili živote za slobodnu i utemeljenu Republiku Hrvatsku: Stjepan Škrobić i Ivan Matošević iz Cerničke Šagovine, Robert Petanić iz Nove Gradiške, Zlatko Žajgar iz Nove Gradiške, Tomislav Ordanić iz Cernika, Stanislav Marić i Zlatko Golubić iz Cernika, Ivan Đakić, Milan Cindrić i Nikola Lončar iz Vrbove, Josip Mikolčević iz Gunjavaca, Zvonko Marinović iz Baćindola, Zoran Terzić, Franjo Kumić i Milan Kurjaković iz Cernika.
Na Brezovom polju okupili su se pripadnici Samostalne psunjske satnije, članovi obitelji poginulih branitelja, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, brigadir Zlatko Radočaj izaslanik zapovjednika Hrvatske kopnene vojske general-bojnika Siniše Jurkovića, Adam Tomičić predsjednik Odbora za obilježavanje obljetnica iz Domovinskog rata, Vlatko Greiner koordinator za braniteljske udruge, ratni zapovjednik 121. brigade HV-a brigadir Josip Mikšić, djelatnici odašiljača na čelu s Marijanom Pavićem, predstavnici Općine Cernik, na čelu s načelnikom općine Vitomirom Žakićem, Marija Jugović predstavnica Brodsko-posavske županije, te brojni gosti kako bi se prisjetili ’91. i odali počast svim stradalim braniteljima Domovinskog rata.
Polaganju vijenaca prethodila je intonacija Himne Republike Hrvatske, te minuta šutnje u znak odavanja počasti i sjećanja na poginule i preminule hrvatske branitelje, nakon čega je uslijedilo obraćanje gostiju i govori hrvatskih branitelja.
-„Ova satnija branila je jedno od najtežih dijelova novogradiške bojišnice i strateški vrlo važno područje Zapadne Slavonije, međutim platila je visoku cijenu, ali ne uzalud. Prije 28 godina najjače oružje koje ste tada imali bilo je domoljublje, vjera i želja za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Veliko vam hvala na vašem doprinosu u obrani Lijepe Naše. Naše poginule vitezove nikada ne smijemo zaboraviti , jer su za Hrvatsku dali ono najvrednije, a to su njihovi životi.“ – rekao je brigadir Zlatko Radočaj
Svoju zadaću satnija je uspješno obavila u specifičnom ratnom djelovanju. Osiguravanje i nadziranje strateških točaka na Psunju, a posebice odašiljača HRT-a na Brezovom Polju zahtijevalo je dobro poznavanje terena i dosta domišljatosti. Samostalna psunjska satnija obranila je teritorij koji joj je dan na čuvanje i nadziranje. Njeni borci su bili izloženi svakodnevnim četničkim zasjedama, snajperskim hicima, podmetnutim minama i topničkim projektilima. Dobro fizički pripremljeni i hrabri borci Samostalne psunjske satnije nisu agresoru dozvolili pristup na branjeno područje odašiljača HRT-a.
Iz ratnog puta Samostalne psunjske satnije:
Strateški važno područje za vođenje rata u novogradiškom kraju, a od izuzetnog interesa za obranu Nove Gradiške, bio je Psunj. Pokazalo se tijekom rata da je srpski agresor imao namjeru da se preko Psunja i njegovih južnih obronaka približi Novoj Gradiški sa sjeverne strane i tako je stavi u poluokruženje i osvoji. Drugi razlog zbog kojeg je Psunj bio izuzetno važan , ne samo za novogradiško i zapadnoslavonsko bojište, već i za veći dio sjeverozapadne Hrvatske, je odašiljač Hrvatske radiotelevizije. Osim televizijskih i radijskih veza na njemu su bile instalirane i telefonske veze. Ne čudi stoga što je zrakoplovstvo bivše JNA u nekoliko navrata bombardiralo i raketiralo odašiljač u namjeri da ga sruši, a veze onesposobi i područje zapadne Slavonije stavi u medijsku izoliranost. Tu strateški važnu točku branili su pripadnici Samostalne psunjske satnije. Samostalna psunjska satnija ustrojava se od dijelova Cerničke satnije koja je bila u sastavu 1. bojne 108. Brigade HV-e, osnovane u lipnju 1991. godine. Cernička satnija djelovala je početkom rata u zaustavljanju agresora kod Okučana, Smrtića, Gornjih Bogićevaca, Medara i Trnave. Za dan ustrojstva Samostalne psunjske satnije uzima se 5. listopada 1991. godine po zapovijedi zapovjednika 121. brigade HV-a brigadira Josipa Mikšića. Tog dana 47 branitelja Cerničke satnije se priključuje 35-orici boraca Cerničkog voda i 18-torici pripadnika Pratećeg voda koji je imao zadaću da nadzire i osigurava cestu Strmac – Brezovo Polje. Time je kompletirana i ustrojena Samostalna psunjska satnija. Tijekom listopada broj njenih pripadnika kreće se od 100 do 160, a u jednom trenutku i oko 200. Za zapovjednika je imenovan Luka Zec, a za zamjenike Alojz Sokić i Tomislav Šimić. Kasnije zapovijedanje preuzima Ivan Janošević. Uspješno satniju vodi sve do travnja 1992. godine. Svoju zadaću satnija je uspješno obavila u specifičnom ratnom djelovanju. Osiguravanje i nadziranje strateških točaka na Psunju, a posebice odašiljača HRT-a na Brezovom Polju zahtijevalo je dobro poznavanje terena i dosta domišljatosti. Samostalna psunjska satnija obranila je teritorij koji joj je dan na čuvanje i nadziranje. Njeni branitelji su bili izloženi svakodnevnim četničkim zasjedama, snajperskim hicima, podmetnutim minama i topničkim projektilima. Dobro fazički pripremljeni i hrabri borci Samostalne psunjske satnije nisu agresoru dozvolili pristup na branjeno područje odašiljača HRT-a. Posebnost Psunjske satnije je i činjenica kako je u svojim redovima imala čak trojicu maloljetnika, ali i vlastitog dušobrižnika fra Vjenceslava Janjića.
Za kraj organizatori su naglasili kako se nikada neće zaboraviti ova obljetnica, niti Samostalna psunjska satnija, jer kako piše na spomeniku koji su osmislili i izradili pripadnici Samostalne psunjske satnije -” Najviši vrh Psunja branili su i obranili tijekom Domovinskog rata HRVATSKA POLICIJA, HRVATSKA VOJSKA I DJELATNICI HRT-a. Najduže je vrh branila ”SAMOSTALNA PSUNJSKA SATNIJA” sastavljena od dragovoljaca Cerničke župe, a koja je imala i najveće gubitke” – pa kako onda zaboraviti?
