Religija je složena i raznovsrna društvena pojava, stoga ne postoji ni jednoznačna znanstvena definicija.Religiju na poseban način definiraju antropolozi, sociolozi, povjesničari.Iako postoji više definicija, glavno polazište je uglavnom ono prema kojemu religija nije samo odnos čovjeka i Boga, te nije ograničena isključivo na vjersko učenje i obrede. Složena pitanja vjere, ali i nastajanje novih vjerskih pokreta i zajednica u Novoj Gradiški tema je predavanja organiziranog jučer ( utorak, 13.studenoga) u Gradskoj knjižnici

Autor predavanja, ali i višegodišnjeg istraživanja provedenog na terenu je viši knjižničar Branko Kolić, po struci profesor sociologije.

Osnovno polazište predavanja bilo je pronaći uzroke širenja novih vjerskih pokreta i sekti u Novoj Gradiški, znajući kako je religija dogovoreni pogled na svijet koji pojedincu pruža osjećaj smisla i svrhe života. Svaka religija obuhvaća zajednicu vjernika, iako, osim službene, formalne organizacije  postoje i različiti načini organizacije tih zajednica. Iz toga proizlazi podjela na crkvu, sektu, denominaciju i kult.

 

Sociolozi tvrde kako u  depriviranim vremenima, vremenima u kojima je puk lišen svega, jača potreba za traženjem utjehe u razlilčiti oblicima vjerskih zajednica. Upravo je njihovo djelovanje učvrstio Domovinski rat.Brojni su razlozi, i uglavnom vrlo osobni, koji dovode do napuštanja jedne vjerske zajednice i pristupanja drugoj. Ipak, svima onima koji promijene vjeru, uglavnom je zajedničko jedno- bijeg od vlastitih, unutarnjih nemira, nezadovoljstvo i nepostojanje unutarnjeg smisla.Upravo stoga, manja vjerska zajednica pruža dobrodšao prostor za duhovno opuštanje i smirenje. S druge strane, zbog nerazumijevanja, ali i nedovoljne društvene tolerancije prema različitostima ( što je uglavnom jače izraženo u područjima u kojima dominira jedna religija ), pripadnici malih vjerskih zajednica, svakodnevno se suočavaju i s brojnim neugodnostima, poput onemogućavanja napredovanja na poslu, ismijavanja, neprilika zbog odbijanja služenja vojnog roka, sukob s pretpostavljenima….Ipak, Ustav Republike Hrvatske jamči slobodu savjesti i vjeroispovijesti, a članak 38. Ustava i slobodu vjerskog mišljenja, govora i javnog nastupa, te strogu zabranu svakog oblika cenzure.

Zanimljivo je kako upravo neprilike pripadnike manjih vjerskih zajednica drže čvršće na okupu, sigurne u svom malom mikrosvemiru.Obzirom kako su mnoge tradicionalne društvene zajednice s vremenom izgubile svoj prvotni smsiao, ili su uništene, pojedinci se osjećaju kao bez korijena, iščupani iz baze.Stoga im male vjerske zajednice pružaju osjećaj pripadnosti, kulturnog identiteta,ali i pomažu u potrazi za transcendentnim.

 

Određena grupa sociologa religije tvrdi i kako su vremena oskudice, te gubljenja izvornih vrijednosti, kao stvorena za nicanje novih ideja, životnih filozofija, ali i različitih vjerskih pokreta, čiji sljedbenici, uglavnom generalno razočarani svijetom i vremenom u kojemu žive, imaju snažnu potrebu za vizijom, ali i nekim novi, boljim i drugačijim svijetom.Dogodilo se tako nešto i u vrijeme hippie pokreta u Anerici, tijekom 60.tih godina prošlog stoljeća, kada su protivnici tadašnje nacionalne politike  i Vijetnamskog rata, sanjali o novom dobu, New ageu, eri vodenjaka.

 

Dugogodišnje istraživanje Branka Kolića pokazalo je kako se i na području našega grada, unutar kršćanstva kao dominantne religije, svakodnevno stvaraju novi načini vjerovanja i razmišljanja o Bogu, što pogoduje i nastanku malih vjerskih zajednica.Tako na području Nove Gradiške danas djeluje zajednica Adventista sedmog dana, Crkva Jehovinog kraljevstva, Baptistička zajednica, te Pentakostalna zajednica u formiranju.Danas su to male zajednice s oko stotinjak pripadnika, čija je suradnja , organiziranost, ali i međusoban osjećaj pripadnosti, svakim danom sve izraženiji, povezanost sve jača, iako je istovremeno njihova veza i suradnja s drugim vjerskim zajednicama, iznimno slaba.

Zanimljivo predavanje upriličeno u okviru Mjeseca hrvatske knjige popratili su brojni Novogradiščani, koji su, tijekom večeri naučili puno toga novoga, ali i shvatili kako žive u religijski prilično šarolikoj sredini. Obzirom kako je i svijet obojan šarenim bojama, čini se kako trendove prati i naš grad.

Autor: Simonida Tarbuk/ Marko Šimić

Komentari
Prethodni članakFoto izložba “Rađanje anđela”
Sljedeći članakThe “end” u velikom stilu