Jučer je u organizaciji Foto kluba “F4” i Foto kluba Zagreb otvorena Foto izložba “Rađanje anđela” u prostoru “stare knjižare”, na adresi Slavonskih graničara 7.

Rađanje anđela tematska je cjelina od četrdesetak fotografija kroz koju Damir Tiljak predstavlja stiliziran proces rađanja anđela. Odabrane fotografije, u sažetoj formi, prikazuju proces kojeg je autor podijelio na četiri cjeline.

Damir Tiljak – izjava autora:

 
Kažu da su anđeli ovdje kako bi nam pomagali.
Ja vjerujem da je tako. Oni su svuda oko nas, s jednim svakodnevno dijelim život. Brine se o meni kad sam bolestan, tješi me kad sam tužan. Tu su i drugi. Daju mi inspiraciju, pune moj život ushićenjem i ljepotom. Teško bi mi bilo bez svih njih. Kažu da su anđeli bića bez spola. U mom svijetu nije tako. Meni se prikazuju drugačije, uglavnom u obliku žene. No kako anđeli kao mitska bića uopće dolaze na ovaj svijet. Odakle dolaze, kako ih Bog stvara?
Oni koji znaju kažu, imaju krila, poput ptice, poput leptira. Da li se onda kao i ptice liježu iz ogromnih jaja ili kao leptiri izlaze iz čahure. Ja vjerujem u ovo drugo. Vjerujem da su poput leptira zapredeni u čahuru od svile iz koje se silovito probijaju van, kako bi udahnuli zrak, kako bi osjetili vjetar na krilima.
Osjećam da to nije lagan proces, da troši puno energije. Da je to prvo iskušenje s kojim se sreću – probiti se van. Ova serija fotografija materijalizira taj proces, rađanje anđela.
Podijeljena je u četiri tematske cjeline: u čahuri, proboj, izvan čahure, uznesenje. Mjesto na kojem se sve događa je čisto i bijelo i prazno. Tek će ga anđeo popuniti u svoj pojavnosti, dati mu smisao, osigurati mu svrhu.
Prolazeći kroz sve te faze, od proboja, prvog širenja krila, pa sve do odlaska, anđeo simbolizira nas, naš put, naš život, naša stremljenja i naše nade. Ozbiljan je to put i mnogo je toga što treba napraviti i zato je anđeo ozbiljan, nije tmuran, samo ozbiljan. Pred njim su velike obaveze i nije siguran na koji im način treba pristupiti, ali to će mu prirodno doći. To je njegova narav, njegova suština, to je ono za što je stvoren. Otiskuje se u visine i odlazi, ovoj priči je kraj, nekoj drugoj tek početak.
Sve je započelo u tijesnoj kukuljici, ali slobodi nema kraja jednom kad se izađe van, samo je nebo granica.
Ova je izložba posvećena svima koji pomažu drugim osobama, na bilo koji način, a ponajviše onima koji obogaćuju moj život i pune ga neizrecivim dobrom i ljepotom.

Komentari
Prethodni članakMališani u Gradskoj knjižnici
Sljedeći članakReligija – osjećaj smisla i svrhe života