Jučer je u prostorima Pučkog otvorenog učilišta Matija Antun Relković održana likovna radionica na temu “Proljeće u svemiru”. Zanimljivu i edukativnu radionicu održala je diplomirana slikarica Nataša Kupljenik, a svoje slikarske vještine i znanje došli su upotpuniti članovi Likovne kolonije novogradiške Češke besede i likovne sekcije Književno likovnog društva Rešetari. Umjetnički radovi nastali tehnikom akrila, flomastera ili mješanom tehnikom izloženi su zajedno s bogatim radom slikarice Kupljenik u Domu kulture, a posjetitelji su iste mogli vidjeti u večernjim satima nakon službenog otvrenja izložbe.
Izložbu naziva “Spectrum” otvorila je ravnateljica novogradiškog Učilišta Danijela Juranović koje je ujedno predstavila mladu autoricu osebujnog stila i vještih ruku.
Nataša Kupljenik živi i radi u Sloveniji, a rođena je u Kutini. Osim slikarstvom, snima putopise, bavi se kiparstvom tehnikom assemblage, piše poeziju. Umjetnica je višestruko talentirana, a jedan od svojih talenata je prezentirala novogradiškoj publici. Riječ je o izložbi radova tehnikama ulje na platnu, akril i tuš. Česti motivi slikarice su šahovnica i spirala, a naslikala je i brojne osebujne autoportrete.
Slikarica Nataša Kupljenik o radionici:
Kreativnost je danas suviše iskorištena riječ. Da bi uspjeli na bilo kojem životnom području danas moramo biti kreativni i moramo biti „timski igrači“, što je kod umjetničkog stvaranja, pri tom u ovom primjeru mislim na likovno stvaranje, malo teže. Likovno stvaranje je uglavnom individualno- kako je rekla jedna naša slikarica „ slikanje je usamljenički posao“, ali uživanje u stvorenom traži društvo. Na radionici će u središtu pozornosti biti koncentracija, opuštanje u procesu stvaranja, igranje maštom.
Sam naziv teme radionice je nešto nestvarno jer pretpostavljamo da u Svemiru nema izmjene godišnjih doba, ali što bi se dogodilo kada bi bilo? Kako bi ono izgledalo? S druge strane, nitko nije rekao da se doista misli na Svemir, već možda na Svemir unutar nas samih? Kako to izgleda proljeće u nama? Ljudi kada odrastu znaju biti isključivi, imamo potrebu tražiti analogije pa sve moguće i nemoguće stavljamo u ladice u kojima je, možda, nečemu što smo taj tren pospremili, pretijesno. Svijet oko nas je šaren, divan u svojim različitostima, ali i mračan (mrak može biti nevjerojatno inspirativan, ne govori se uzalud da najljepše umjetnine nastaju kad prolazimo teške trenutke). Jesmo li u stanju sve to vidjeti?
Cilj radionice je podsjetiti Vas da gledate Svijet drugačijim očima tj. onim očima kojima ste nekada kao djeca gledali Svijet. Taj način viđenja ste, možda, zbog svih životnih obaveza zaboravili? Idemo naslikati/nacrtati PROLJEĆE U SVEMIRU , na radionici Vam nitko neće reći da to ne postoji! Ako možete zamisliti, znači da postoji.
