Iako je zaštitnik staropetrovoselske župe i župne crkve sv Antun Padovanski, ništa manje svečano Staropetrovoselci ne slave svetog Antuna opata ili kako ovdje kažu – „zimsko Antunovo“.
Tako su sv Antuna opata i pustinjaka svečano proslavili u utorak, 17. siječnja. Ranu i večernju misu slavio je mons Antun Prpić, arhiđakon Posavskog arhiđakonata Požeške biskupije i staropetrovoselski župnik. Svečanu misu u 11 sati slavio je vlč Karlo Prpić, ravnatelj Kolegija Požeške biskupije i rektor požeške crkve svetog Lovre. Kao što je poznato, Karlo Prpić je svećenik misionar koji se nakon 27 godina provedenih u afričkoj državi Kamerun prošlog ljeta vratio u svoju rodnu Požešku biskupiju.
U koncelebraciji su bili prečasni Goran Mitrović, novokapelački župnik i dekan Novokapelačkog dekanata te svećenici Novokapelačkog i Novogradiškog dekanata, ali i svećenici rodom iz staropetrovoselske župe.
U nadahnutoj homiliji, Prpić je govorio o životu sv Antuna, opata, naglasivši kako mu se blago neraspadljivo činilo vrjednijim od svega. Imao je Antun dobro srce, profinjenu dušu, sućut za one u patnji i nevolji, brinuo je za vlastito spasenje. To mu je bilo apsolutno prvenstvo. Bolje je dati sve u bescjenje, nego nauditi svojoj vlastitoj i konačnoj sreći, smatrao je svetac. Bog – prvi u životu, Bog – vjerovan i ljubljen u svojoj Riječi i u svojim zapovjedima. Radost vjere. To se mora osjetiti u svakodnevnom životu, govorio je sveti Antun. „Nada u budućnost, u obećanje, nada koja ne postiđuje, jer Bog se ne vara. Bog ne može prevariti. Ono što Bog obećava, to će izvršiti. On je stijena i Riječ mu je vrijedna povjerenja“, rekao je među ostalim Karlo Prpić, govoreći o svetom Antunu, njegovom životu i svetosti.
U crkvi je bio izložen kip sv Antuna pred kojim su vjernici molili prije i poslije mise, obavljali osobne pobožnosti i zavjete.
Tekst i foto: Višnja Mikić
no images were found
