Posljednjih par godina značajno se promijenio pristup na tržištu rada po pitanju zapošljavanja stranih radnika. Zapravo, došlo je do promjene dinamike između radnika, poslodavaca, iseljavanja i useljavanja. Naime, mi smo narod koji se povijesno odlučivao odlaziti u inozemstvo trbuhom za kruhom. Razlozi su bili brojni, a od osamostaljenja RH dominirali su oni s ograničenim radnim mjestima, niskim plaćama, ne reguliranih pravima radnika.
No, zadnji val iseljavanja koji se desio u periodu od 2008. – 2015. ispraznio je bazen radne snage u Hrvatskoj. Kap koja je tada prelila čašu bio je početak krize 2008., rast nezaposlenosti, velik broj ljudi je ostao bez posla te posljedično došlo je do masovnog iseljavanja, čemu je pridonijelo otvaranje granice prema državama članicama EU.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) u prošlog godini izdano je više od 150.000 pozitivnih mišljenja za boravak i rad stranih radnika. S obzirom na velik broj zaposlenih, strani radnici počinju činiti velik udio radnika u Hrvatskoj. Trenutno je to oko 9 % ukupno zaposlenih.
Pitanje je imaju li strani radnici pravo na zdravstveno osiguranje, baš kao i domaći radnici? Možda ste se do sada već susreli u praksi s ovim pitanje, a za sve vas koji niste, a imate potrebe znati – odgovor je – IMAJU.
Naime, zakonski, strani radnici, upravo kao i domaći ostvaruju to pravo. Kako? Poslodavci ili oni sami uplaćuju obvezno osiguranju te time ostvaruju prava iz zdravstvenog i mirovinskog sustava. Prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju po jednoj od osnova osiguranja obvezne su se osigurati sve osobe s prebivalištem u Hrvatskoj i stranci s odobrenim stalnim boravkom ili boravištem u Hrvatskoj, ako međunarodnim ugovorom, odnosno posebnim zakonom, nije drukčije određeno. Hrvatska ima pet sklopljenih međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju – s Bosnom i Hercegovinom, Srbijom, Sjevernom Makedonijom, Crnom Gorom i Turskom. Tim se ugovorima uređuje osnovna zdravstvena skrbi građana tih zemalja u Hrvatskoj i obrnuto, ali u slučaju sklapanja radnog odnosa ne primjenjuju se ti međunarodni ugovori, već osoba ima prava s osnove rada. Ovai nformacija igra ulogu, ako uzmemo u obzir da su državljani BIH najzastupljeniji strani radnici u HR, zatim slijede oni iz Srbije, pa iz Nepala, Sjeverne Makedonije, Indije, Kosova i Filipina.
Ponovimo, poslodavac koji zapošljava stranog radnika prema njemu treba postupati kao i prema domicilnom radniku. To, među ostalim, znači i da ga je dužan prijaviti nazdravstveno i mirovinsko osiguranje.
Službenih podataka o tome koliko stranaca s ishođenim radnim dozvolama radi u Hrvatskoj, odnosno koliko ih je među osiguranicima (zdravstveno i mirovinsko osiguranje) – nema. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) kao i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) osiguranike vode isključivo prema osnovi osiguranja.
Mirela
Izvor: Faktograf.hr
