Zbirka pripovijedaka Ivana Slišurića „Vugino zrcalo” nova je knjiga književnika, poznatog novogradiškog profesora mr. književnosti Ivana Slišurića. Predstavljena je sinoć u njegovim rodnim Rešetarima u organizaciji Književno likovnog društva Rešetari i Gradske knjižnice Nova Gradiška, a na svečanosti promocije uz književnika, govorili su i prof. Mirko Ćurić, predsjednik Društva hrvatskih književnika Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskoga , književnik Tito Bilopavlović, Ivan De Villa, predsjednik KLD-a Rešetari , Ernestina Straga-Šašić, v. d. ravnateljice Gradske knjižnice Nova Gradiška, te profesorica Biljana Dakić.
Kako je istaknuto na promociji, zbirka pripovijedaka Ivana Slišurića „Vugino zrcalo” nadasve je zanimljivo štivo, koje čitatelja na blag, a ipak poticajan način uvlači u svjetove glavnih junaka.
Najčešće su to takozvani obični, mali ljudi iz susjedstva, profesori, konobarice, prijatelji iz školskih dana, kavanski poznanici, djeca koju prepoznajemo po izrazu očiju, tako nalik očima oca ili majke, stare simpatije, nepoznate ljepotice ili zaboravljeni vojnici…
– Ivan Slišurić je jedan od doajena Društva hrvatskih književnika Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskoga. Jedan je od najaktivnijih članova koji i ovom svojom knjigom pokazuje koliko je aktivan. Riječ je o vrlo zanimljivoj knjizi priča koja je objavljena u Maloj knjižnici Društva hrvatskih književnika koja je najstarija knjižnica u Republici Hrvatskoj.
Ono što je meni zanimljivo kod gospodina Slišurića je to što je on vrlo poseban pjesnik iako djeluje na malom prostoru. Uvijek me zanima ta njegova univerzalnost. Uvijek kreće iz svojih Rešetara, Nove Gradiške, a zapravo osluškuje cijeli svijet. Pogotovo je to prisutno u poeziji.
Što se tiče poezije, on je sažet, ekonomičan u stihu, filozifičan, važe svaku riječ.
U prozi je specifičan, ima tu neke specifične, eruditske fantastike. To je nešto gdje se miješaju vremenski planovi, događaji, nešto što je, zapravo, vrlo zanimljivo i neobično za suvremenu hrvatsku književnost. Ovako kako Slišurić piše danas, zapravo, ne piše gotovo nitko, njegov je glas pomalo usamljen, ali zapravo vrlo važan.
Slišurićev opus je značajan, ali nije opsežan. On nije od autora koji puno pišu, već od onih autora koji jako puno „važu”. Kod njega, jednostavno, nema viška i mislim da će svatko tko bude čitao ovu knjigu uživati, kao što sam i ja – rekao je predsjednik Društva hrvatskih književnika Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskoga prof. Mirko Ćurić.
Ivan Slišurić o zbirci „Vugino zrcalo”
– Riječ je o zbirci pripovijedaka „Vugino zrcalo”. Te su pripovijetke manje više već objavljene u vezi s Natječajem za kratku priču „Ranko Marinković” u „Večernjem listu”. Neke su od njih objavljene u časopisima „Republika”, „Dubrovnik”, „Forum”, a neke su objavljene i u Beogradu. Zbirka bi mogla biti za suvremenog čitatelja pomalo i dosadna jer nema onoga uzbudljivog kao kod, možda, našeg Zorana Malkoča. Kronološki, kreće od Prvog svjetskog rata do doba Domovinskog rata i moje profesije prosvjetnoga djelatnika, jedne vrste učitelja i naučavatelja književnosti koju ljubim svim svojim srcem i dušom svojom.
Dakle, radi se o vremenskom rasponu od nekoliko desetljeća koji može biti suvremenom mladom čitatelju nepoznat.
A kako je sve krenulo…
Moje je prvo zanimanje prosvjetni djelatnik, ja sam bio profesor Hrvatskoga jezika i književnosti. Da bi bio profesor ne možeš biti dobar pisac. Pisac je onaj koji piše svaki dan. Ja dok sam radio nastojao sam svoju struku prezentirati učenicima na moderan i pristupačan način tako da sam radeći u Gimnaziji nastojao to i činiti. U međuvremenu sam i magistrirao.
U tom razdoblju svoga prosvjetnog djelovanja isticao sam se kao metodičar i pisao metodičke članke kako treba oblikovati u nastavi neki književni tekst. Najčuveniji naš metodičar, pokojni Dragutin Rosandić je u svom časopisu „Suvremena metodika hrvatskog ili srpskog jezika” objavio na prvom mjestu moj jedan tekst i tako je to krenulo – o knjizi i svojim počecima je rekao, između ostalog, autor prof. Ivan Slišurić.
Profesor Slišurić ima osam objavljenih knjiga, pet zbirki pjesama i dvije knjige proze. Druga je knjiga „Vugino zrcalo” koja je promovirana sinoć.
