Najdugovječniji visoki političar na suvremenoj hrvatskoj političkoj sceni, Vladimir Šeks, predstavio je sinoć u gradskoj vijećnici Nova Gradiška zajedno s recenzentima svoju memoarsku dvotomnu knjigu ‘1991. moja sjećanja na stvaranje Hrvatske i Domovinski rat’.
Šeks piše o razdoblju Domovinskoga rata i koliko je u tim godinama bilo neizvjesnosti, kolebanja, nesigurnosti pa i pesimizma. Dokumentacija je najvažnija komponenta ove knjige i upravo ta dokumentacija svjedoči o svemu tome i povijest Domovinskoga rata, sasvim sigurno, neće se moći ubuduće pisati bez konzultiranja ove knjige.
Dokumentirano svjedočanstvo
Jedan od recenzenata i predstavljača knjige, Dinko Ćutura ravnatelj Državnog povijesnog arhiva u kontekstu pisanja i izdavaštva memoarske građe, Šeksovu knjigu i autora predstavio je kao antipod mnogima koji su kroz svoje memoare ‘uljepšavali svoju prošlost’, naglašavali svoju pozitivnu ulogu u povijesnim zbivanjima i, istovremeno, izbjegavali nešto reći i o manje dobrim i lijepim događajima i vlastitom ulogom u njima, pa sve do onih koji svojim memoarima promoviraju neistine. Nasuprot tom, potpuno subjektivnom pristupu takvih autora – naglasio je – Šeksova knjiga vrijedna je upravo po tome što to ne čini:
– Za Šeksovu knjigu mogli bismo reći kako su to dokumentirana svjedočanstva osobe koja je aktivno sudjelovala i kreirala neke od ključnih događaja i dokumenata naše novije povijesti, tako da bih knjigu radije nazvao dokumentarnim svjedočanstvima, nego sjećanjima – rekao je Ćutura, a o tematici i sadržaju knjige rekao je:
– Šeks piše o razdoblju Domovinskoga rata. Sjećam se koliko je u tim godinama bilo neizvjesnosti, kolebanja, nesigurnosti pa i pesimizma. Dokumentacija je najvažnija komponenta ove knjige i upravo ta dokumentacija svjedoči o svemu tome i povijest Domovinskoga rata, sasvim sigurno, neće se moći ubuduće pisati bez konzultiranja ove knjige.
Finale Šeksove tridesetgodišnje borbe
Povjesničar dr.sc. Ivica Miškulin, doc, s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, očito s intencijom utvrđivanja ‘vjerodostojnosti svjedoka’ „svjedočanstava” ukazao je na poznate činjenice vezane na Šeksovu ulogu i visoke, odnosno značajne dužnosti na kojima je ovaj bio u godini koju opservira – od potpredsjednika Hrvatskoga sabora, potpredsjednika HDZ-a, predsjednika Regionalnog kriznog štaba za Slavoniju i Baranju, predsjednik nekoliko saborskih komisija, i na neformalnoj razini jedan od najutjecajnijih pojedinaca u Hrvatskoj te godine:
– Stoga, kada se na sjećanja, pa iako i s opširnom dokumentarnom podlogom odluči čovjek koji je te godine kada je Hrvatska stekla status samostalne države, i kada se obranila od agresije s Istoka, bio u vrhu hrvatske vlasti u kojoj je obavljao tako značajne dužnosti, onda se mora reći kako se ovdje radi o prvorazrednom memoarskom uratku – naglasio je Miškulin, a o koncepciji i strukturiranju knjige rekao je:
Tuđman je nekima previše vjerovao
– Šeks je knjigu uredio na način koji prati kronološko-tematsku datost, odnosno po mjesecima, pa čitatelj ima priliku pratiti sve što se događalo prije svega u vrhu hrvatske vlasti, istočnoj Slavoniji i Osijeku, i to na vrlo pedantan i detaljiziran način. Pri tom valja uočiti kako je autor u svakom mjesecu naglasak stavio na jedan od ključnih događaja u kojima je na ovaj ili onaj način i sam sudjelovao. Posebno valja upozoriti na četiri momenta u ovim sjećanjima: Šeks dokumentirano objašnjava posebnu vrstu specijalnoga rata kojeg je Vojno-obavještajna služba JNA (KOS) vodila protiv Republike Hrvatske; iz ovih memoara vrlo jasno proizlazi kako, nažalost, nije samo KOS djelovao tako, odnosno kako su važne i unutarstranačke ambicije Šeksovih suradnika, a zapravo ogorčenih protivnika, pa se, premda iz današnje perspektive, vidi kako je dr Franjo Tuđman nekima od njih, posebno mislim na Josipa Manolića i neke druge, jednostavno rečeno, previše vjerovao; treći moment na koji skrećem pozornost je „Odluka o proglašenju samostalnosti” na koju ne treba gledati kao na tek puko čitanje o konačnom izlasku Hrvatske iz Jugoslavije, nego kao finale Šeksove tridesetgodišnje borbe koja je proistekla iz spoznaje tamo negdje iz sedamdesetih godina, po kojoj nezakonitosti u komunizmu nisu tek izraz povremenih problema s kojima se taj sustav susreće, nego su odraz njegove duboke nedemokratske prirode; I, konačno, upozorio bih na ono što Vladimir Šeks, kroz dokumente, prisjećanja, razmišljanja i zaključke piše o tragediji Vukovara i istočne Slavonije a ključno je da Vukovar nije izdan niti ga je itko htio izdati, ovom gradu se u posljednja tri mjeseca prije njegova pada, ponajprije zbog ogromne vojne nadmoći agresora s Istoka, više jednostavno nije moglo pomoći – među ostalim, podcrtao je Miškulin.
Nasuprot ‘trovačima’
Vladimir Šeks, za prigode predstavljanja knjige u svojstvu autora u neuobičajeno dugom, ali sadržajno zanimljivom obraćanju, iznio je temeljnu intenciju pisanja ove knjige:
-Cilj mi je otrgnuti od zaborava to herojsko doba naše novije povijesti. Mnogi ključni događaji iz toga vremena još uvijek su obavijeni velom tajnosti, skriveni od očiju javnosti i ja otvaram te zavjese, dokumentirano, argumentirano, što će kod čitatelja uvjetovati sasvim drugačije mišljenje o brojnim događajima i ljudima iz razdoblja ’91. godine. Drugi cilj je borba protiv krivokletnika, revizionista, borba protiv krivotvoritelja novije hrvatske povijesti koja traje i danas, a trajat će još dugo. Zapravo, ta borba traje još od kraja 18. i 19. stoljeća. Pjesma kaže bilo je to devetsto i treće. Ali bilo je to i 1941. i 1991. To je jedna vječita borba u kojoj revizionisti novije hrvatske povijesti u hrvatski narod, u hrvatsku mladost, nastoje utisnuti jednu lažnu sliku. To su brojni novinari, brojni publicisti, brojni na različitim fakultetima humanističkih znanosti, različiti političari iz Hrvatske i izvan nje, koji nastoje prikazati jednu paralelnu povijest po kojoj na Hrvatsku nije izvršena agresija Srbije, Crne Gore, JNA, nego da je u Hrvatskoj bio građanski rat a da je za taj krvavi rat u Hrvatskoj i na području nekadašnje SFRJ najodgovornija HDZ, prvi hrvatski predsjednik, a posebno mi Slavonci, Posavci s ovoga dijela Lijepe naše. U brojnim, tisućama i tisućama takozvanih ‘radova’ u duše, u srca, se ubrizgava ‘otrov’ da je hrvatska vlast devedesetih odgovorna, da smo mi napali Srbe pa su se oni morali braniti, pa su njihove ‘krajine’ bile legitimni oblik organizirane obrane srpskog naroda na ovim područjima. Najžalosnije je što su takve teze u svojim naknadnim, takozvanim ‘sjećanjima’, iznosili i neki tada istaknuti ljudi hrvatske politike poput predsjednika vlade Josipa Manolića i bivšeg ministra unutrašnjih poslova Josipa Boljkovca. Ovom knjigom, dokumentirano izvješćima MUP-a, Službe za zaštitu ustavnog poretka, tadašnjeg Tužilaštva, a sada Državnog odvjetništva, svih tijela državne vlasti, dokazujem suprotno – rekao je Vladimir Šeks, a svoje stavove o krivotvoriteljima hrvatske povijesti precizirao je;
Republika Hrvatska nastala je na temelju hrvatskog domoljublja
– Oni ‘dokazuju’ da ova hrvatska država nije nastala u Domovinskom ratu, a Domovinski rat jest njen glavni i jedini temelj. Druga zamjena teza je ona o antifašizmu. Da, antifašizam je imao svoju ulogu, ali između dva rata, i nije ova moderna hrvatska država, Republika Hrvatska, nastala na antifašizmu. Ona je nastala na temelju hrvatskog domoljublja – rezolutan je Vladimir Šeks.
U ime Brodsko-posavske županije nazočne je pozdravio je župan Danijel Marušić, a samom predstavljanju knjige uz brojne uzvanike iz Brodsko posavske županije, nazočni su bili bivši saborski zastupnici Suzana Bilić Vardić, Šimo Đurđević i načelnica općine Vrpolje Ankica Zmaić.
Skupu je nazočila i kandidatkinja za prvu gradonačelnicu Nove Gradiške magistra Ljiljan Lukačević, kao i veliki broj posjetitelja koji su na kraju velikim pljeskom zahvalili Vladimiru Šeksu i njegovim recenzentima što su priredili jednu odličnu večer povijesti i približili svima kako se zapravo stvarala Hrvatska 1991. godine.
