Siniša Hoborka mladi je čovjek, inženjer vinogradarstva i vinarstva, naš Novogradiščanin koji je dio svoga života i slobodnog vremena odlučio posvetiti vinogradarstvu.
Godine rada, truda i odricanja te školovanja dale su rezultat, stoga su Hoborkina vina postala nadaleko poznata, a Siniša jedan od većih vinogradara u novogradiškom kraju.
– Preko dvadeset godina bavim se vinogradarstvom i proizvodnjom vina. Po struci sam inženjer vinogradarstva i vinarstva. Krenuo sam iz ljubavi s jednim malim vinogradom koji sam naslijedio, s vremenom sam shvatio da se bez znanja ne isplati raditi, stoga sam na Veleučilištu u Požegi završio sručni Studij vinogradarstva i vinarstva.
Znanja dobivena na studiju su mi itekako dobro došla, a povratne su informacije više nego dobre i naša su vina postala prepoznatljiva. Imam nešto više od dva hektara pod vinogradima, s time da radim i dokup grožđa iz drugih vinograda, stoga proizvodim nešto više vina.
Tendencija je da proširim proizvodnju vina, ali ću zadržati postojeće površine pod vinogradom. Uglavnom uzgajam graševinu, crni pinot, frankovku i sauvignon.
Protekla je vinogradarska godina bila dosta zahtjevna, što u vinogradu, tako i u podrumu.
Na kraju su rezultati ispali dobri, vino je iznadprosječne kvalitete, naravno, uz puno više truda u podrumu u nekim normalnim godinama. Svoje proizvode najviše plasiram na području Nove Gradiške i okolice i neke manje količine na moru.
Tijekom bavljenja vinogradarstvom i vinarstvom koristio sam sredstva iz fondova, trenutno sam u postupku realizacije vinske omotnice. Sredstva su mi odobrena, proširujem podrum na nekih 15 tisuća litara, uzeo sam neke strojeve koji će mi pomoći u bržem i kvalitetnijem radu. Tehnologija se mora platiti i uložiti u nju jer jednostavno bez nje ne možeš, ili napreduješ ili nazaduješ, posebice u vinogradarstvu i vinarstvu.
S vremenom sam puno naučio, nije me sramota pitati, vrlo dobro surađujem sa sisačkom podružnicom njemačke tvrtke „Vinoteh” koji mi dosta pomažu po pitanju vinarstva – kaže Hoborka.
Siniša Hoborka ima tri sina koji kane nastaviti tradiciju bavljenja vinogradarstvom i vinarstvom:
– Ovo je isključivo obiteljski posao. Nadam se da će se tako i nastaviti.
Nije lako, zna se za onu poslovicu da vinograd treba slugu, a ne gospodara. Međutim, kada se voli neki posao onda nije ništa teško, još kada se pokazuju i određeni rezultati onda je raditi puno lakše. Sva trojica sinova pokazuju određene afinitete za bavljenje ovim poslom, nadam se da će bar jedan od njih nastaviti u tom pravcu kako sam ja zamislio. Uglavnom, već sada netko je od njih predodređen za nešto i nadamo se da ćemo uspjeti – kaže.
