Saborski zastupnik Davor Vlaović je nezadovoljan pojavom da ijedan radnik u Hrvatskoj radi za minimalnu plaću, ona je ispod razine radničkog dostojanstva. Radnika s minimalnom plaćom u Hrvatskoj ima oko 40 tisuća, dodatnih 300 kn znači kruh trideset dana u mjesecu što tim obiteljima nije nevažno.
Vlaović je rekao kako zadatak Vlade nije samo briga o minimalnoj plaći, nego strateško planiranje gospodarstva koje zahtjeva sofisticiranu tehnologiju i obrazovanog kvalitetno plaćenog radnika, što ne čine i zato će obitelji i dalje odlaziti tamo gdje su minimalne plaće veće od 1.600€.
„Kod donošenja Zakona o minimalnoj plaći niste se konzultirali niti sa sindikatima niti s poslodavcima niti je bilo jave rasprave. Zakon će biti jednokratna mjera bez stvarnih učinaka, radnici će i dalje odlaziti u potrazi za boljim poslovnim okruženjem. Nekim poslodavcima, u osjetljivim sektorima i ovakvo povećanje je teret, neki i danas isplaćuju plaće veće od minimalca, čestitam im na taj način su si osigurali opstanak.“
Vlaović je u raspravi istaknu ulogu države u stvaranju poduzetničke klime i strateškom promišljanju svih članova Vlade i svih hrvatskih ministarstava, danas Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava djeluju samostalno, potrebno je sinergijsko djelovanje svih posebice u periodu koji slijedi u kojemu će doći do promjene europskih politika. Europska komisija je predložila smanjenje ulaganja u kohezijsku politiku namijenjenu siromašnijim članicama unutar koje se Kohezijski fond smanjuje za 45,4 posto, Europski socijalni fond za 7,3 posto i Fonda za zajedničku poljoprivrednu politiku i ruralni razvoj za 16%.
„Vlada u takvoj situaciji mora zajedno s HUP-om, poslodavcima, industrijom, sindikatima i radnicima promišljati o gospodarstvu inače će učinci izostati. Rečeno je kako će hrvatska poboljšati investicijsku klimu kroz povećani izvoz, povećano povlačenje europskih sredstava i otvoriti nova radna mjesta. Realno je da do toga neće doći jer se europska sredstva za pomoć slabije razvijenim članicama u novom petogodišnjem razdoblju smanjuju, zbog administrativnih barijera koje smo sami izgradili i velikog neučinkovitog administrativnog aparata. Učinak povlačenja sredstava ovog trenutka je jadnih 14%. Pitanje je koliko ćemo, nakon evaluacija, zbog loših planova morati vratiti.“
Vlaović je iskazao žaljenje zbog nerazumijevanja vladajućih za Slavoniju u kojoj je prosječna plaća puno ispod hrvatskog prosjeka, a Slavonija svakim danom sve pustija kazavši kako je nedopustiva nejednakost koja postoji u Hrvatskoj, a vlada i vladajući ne čine ništa kako bi osigurali dodatne stimulacije za slavonske gospodarstvenike nego ih i dalje ostavljaju u regiji sa razvijenim Zagrebom i Varaždinom i tako onemogućavaju u povlačenju sredstava iz zajedničke europske blagajne za nerazvijene.
„Tražio sam fond za slavonske gospodarstvenike, oglušili ste se. Kada udio vlastitog sufinanciranje bude 30% , što je najavljeno, Slavonci neće niti pisati projekte jer nemaju fiskalnih kapaciteta. Država mora pokrenuti lavinu reformi da bi gospodarstvenici opstali, a ne čini ništa.“
Rekao je kao je jedina provedena reforma , porezna reforma koja oslobađa poreza one sa najvišim plaćama iznad 17 tisuća kuna, a takvi već imaju uplaćena skijanja izvan Hrvatske, oni taj višak neće potrošiti ovdje što bi učinili radnici s plaćom od 10 tisuća kn da je Vlada imala sluha za tu kategoriju zaposlenika koja je najbrojnija.
„Povećana potrošnja može se dogoditi ako porezno rasterećenje osjete poslodavci i najveći broj zaposlenih. Cijene hrane u Hrvatskoj i Europi rastu, a mi smo svoju poljoprivredu na Belju i Vupiku prepustili strancima, oni će otpuštati radnike. Biti ćemo u Slavoniji gladni i nezaposleni. Prosječna obiteljska košarica od 6.724 kn mnogima će postati još nedostupnija, a minimalac je samo 3.000 kn.“
Vlaović je raspravu završio apelom vladajućima rekavši kako hrvatska komparativna prednost ne smije biti niska cijena rada već radna mjesta s plaćom od koje zaposleni mogu živjeti, a minimalac mora ozbiljnije rasti.
