Od tada je prošlo 15 godina, mijenjale su se vlasti i politike, prolazili ministri koji su se (uglavnom) zaklinjali u strateški značaj hrvatskog agrara i vraćanje poljoprivredi mjesta koje joj je oduvijek na nacionalnoj gospodarstvenoj karti pripadalo, a manifestacija je izrasla u respektabilnu savjetodavno-izložbenu priredbu poznatu i izvan granica naše županije. Samo je poljoprivreda, na žalost, stagnirala, a onda počela i propadati. Hoće li se stvari s ulaskom u Europsku uniju, s dobivanjem Akreditacije, ali i mogućnošću povlačenja 800 milijuna kuna ove godine koliko pripada poljoprivredi, promijeniti, vidjet ćemo vrlo skoro. Do tada, pred proizvođačima je i slavonskim seljacima još vrlo kratak period pripreme, ali i mjeseci prepuni strepnje i izazova. Ipak, bez predstavljanja proizvoda na kvalitetan način, marketinškog pozicioniranja, jasno postavljenih ciljeva, konstantnog učenja i usvajanja novih znanja, ali i onoga daleko važnijeg- strateške i logističke podrške države i resornog ministarstva, kao i pozitivnog vjetra u leđa od strane svih ostalih faktora uključenih u priču, sada je već potpuno jasno, hrvatska poljoprivreda na europskom, a potom i svjetskom tržištu, unatoč prirodnom bogatstvu, znanju i trudu generacija, te bogom danim resursima, neće imati što tražiti.
Autor: Simonida Tarbuk
