Početak školske godine aktualna je tema jer svima su zanimljivi prvašići- učiteljima, ravnateljima i ravnateljicama, rodbini i prijateljima, a ponajviše roditeljima i skrbnicima kojima djeca započinju pisati novo životno poglavlje. No početak školske godine i prvi susreti sa školom najzanimljiviji i najuzbudljiviji su upravo prvašićima.
Unatoč uzbuđenjima, euforiji i sreći zbog novog poglavlja u mladim životima, još do neki dan predškolaca, sada već đaka prvaka i njihovih roditelja i skrbnika, osjeti se doza nervoze i brige kako će njihova djeca savladati narednu godinu školovanja, kako će se prilagoditi, strahuju pomalo kako će savladati gradivo, hoće li učitelji biti strogi.
Uobičajeni strah pred početak nove školske godine osjete i učenici i roditelji viših razloga. Iako je “strah dobar tko ga ima”, ravnateljica Osnovne škole “Ljudevita Gaja” umiruje kako škola nije mjesto straha i da osnovnoškolci ne trebaju imati razloga za isti.
Osnovna škola “Ljudevita Gaja”, otvorila je svoja vrata za 43 učenika prvašića podijeljenih u dva razreda. U holu škole punom uzbuđenih prvašića i njihovih roditelja, sada već “veliki” učenici drugih razreda održali su prigodni program kojim je zaželjena dobrodošlica svim novim učenicima. Ravnateljica Blagica Pečnjak, jednako uzbuđena kao i mladi osnovnoškolci, zaželjela je svim učenicima ugodan i sretan početak školske godine.
-“Bio je to lijepi dan gdje su učenici drugih razreda pokazali što su naučili, pozdravili svoje prijatelje te naglasili kako škola nije mjesto straha nego učenja i zadovoljstva. Svima želim sretan početak nove školske godine, i učiteljima i djeci i roditeljima, želim da budemo zdravi i da ova školska godina svima bude uspješna”- kazala je Pečnjak
Uputila je ravnateljica Pečnjak pri početku nove školske godine i umirujuću poruku zabrinutim roditeljima, te ih savjetovala kako se odnositi prema svojim prvoškolcima.
-“Rekla sam im da se ne brinu hoće li njihova djeca imati previše zadataka bilo u školi, bilo kod kuće. Roditelji neka vode brigu da njihova djeca žive jednim urednim životom, da im daju puno reda i puno ljubavi u životu. Dakle ne treba brinuti hoće li dijete rano ustati, važnije je brinuti da dijete kasno ne legne spavati. Ne treba štititi dijete od radnih obaveza koji su sastavni dio obitelji ili škole. Da je škola mjesto učenja i rada i mjesto učenja raditi i gdje se stvaraju ljudi, jest.” -izjavila je Pečnjak
Nema dvojbe, ako djeca svladaju radne navike da će svladati i školske obveze, a ako negdje i “zapne” učitelji i roditelji su ti koji su, posebice u prvoj godini osnovnoškolskog obrazovanja, svojim učenicima desna ruka pomoći i glas savijesti. S tom formulom uspjeh je zagarantiran u školi koja nije mjesto straha, nego učenja i zadovoljstva.
