I Kanada. I Australija. I zemlje Južne Amerike…i tako dalje, da ne nabrajamo.
U zadnje vrijeme nam barem jednom tjedno sa svih portala, kao pop-upovi, iskaču potresne priče mladih ljudi- kako visokoobrazovanih, tako i onih s nižom stručnom spremom- koji su odlučili napustiti ovo naše podneblje ”krvi i meda” i otploviti preko oceana u novu, bolju budućnost. Profesori, znanstvenici, konobari, šljakeri… svi oni pakiraju ono malo života što imaju i, kao njihovi preci prije stotinjak godina, odlaze.
Čitam nedavno kako je već 30-tak osoba s područja općine Belišće zbrisalo u Kanadu, a još barem toliko ih je predalo zahtjev i čeka odobrenje. Čak i u svom krugu prijatelja imam osobe koje su definitivno odlučile otići, samo ih jedna dilema pati- Kanada ili Australija?
Iako Hrvatska oduvijek bilježi veći postotak iseljavanja nego useljavanja, ne mogu se oteti dojmu da je emigranata sve više. Međutim, razlika između današnjih emigranata i onih koji su se iseljavali 60-tih godina prošlog stoljeća je u slijedećem: iako su i jedni i drugi mahom ekonomski emigranti, 60-tih godina se ipak odlazilo u relativno bliske europske zemlje-Njemačku, Austriju, Italiju, Švicarsku, dok se danas doslovce bježi što dalje. Isto tako, tadašnji ”gastarbajteri” odlazili su kako bi si osigurali bolji životni standard od onoga koje im je tadašnje društvo pružalo (veće kuće, vikendice, Mercedese…) dok današnji odlaze kako bi si osigurali golu egzistenciju. Hrvatska naravno nije u tome usamljena.
Europa očigledno više nije obećana zemlja, što nam pokazuju i podaci o iseljavanju stanovnika Europske Unije, kojima se mi uskoro, nažalost ili nasreću, pridružujemo. Tako Španjolska i Portugal bilježe velik broj emigracija u svoje nekadašnje kolonije- Brazil, Argentinu itd., Irci mahom sele u SAD i Kanadu, a Grci bježe na sve strane.
Takvi podaci o iseljavanju iz Hrvatske uopće ne čude. Ako malo pobliže pogledamo vidjet ćemo kako se ovaj naš sustav (kao i grčki, španjolski…) urušava sam od sebe. Broj nezaposlenih je na današnji dan (18.12.) prema službenim web stranicama HZZ-a 353.224, a slobodnih radnih mjesta prema istom izvoru je 2.914. Prema statistikama plaće su, onima koji ih uopće dobivaju, realno manje, ili se, kao što svjedočimo u zadnje vrijeme, isplaćuju u novoj valuti. Tzv. ”K+ Todorićima”, odnosno bonovima Konzuma. Nelikvidnost je cca 42 milijarde kn… itd., itd. Crnim statistikama zatrpani smo svaki dan, a nekakve naznake boljeg sutra i tračka optimizma u procjenama svjetskih ekonomista o hrvatskoj bližoj budućnosti nema ni pod povećalom.
Zašto smo onda tako frapirani, i masovno ”šeramo” one potresne priče s početka ovog teksta? Zašto se pitamo kako će ti ljudi ostaviti svoj dom, obitelj, prijatelje i sve ono što su dosad poznavali i uputiti se u nepoznato? Poznata poslovica kaže kako nužda zakon mijenja, tako da bismo reakciju, ali onu realnu i učinkovitu trebali ostaviti odgovornima u ovoj zemlji.
A svim novim gastarbajterima poručiti: ”A kada umoran zaspe i više se ne probudi, jedino za čime žudi je da, umjesto blaženstva i raja, vidi zoru kako rudi, i sunce starog kraja…”
Pit, i to je Amerika. I Kanada. I Australija. I zemlje Južne Amerike…
Autor: Nikolina Jureković
