53-godišnji Petar Filipović rođen je u Derventi, danas živi u Dugom Selu. Supruzi i njemu Bog je podario tri sina. Na žalost, pripustio im je i kušnju: supruga se razboljela od više teških bolesti. Petar nije dvojio: znao je tko može pomoći. Odlučio se na pješačka hodočašća u Međugorje, pridružio se Marijanskom zavjetu za domovinu, a ovih dana mogli smo ga vidjet i kako pješači kroz Brodsko-posavsku i Požeško-slavonsku županiju.
Sreli smo ga na Gospinom polju iznad Bilog Briga, u župi Vrbova, kamo je stigao u pratnji prijatelja, vjeroučitelja, Tomislava Ivaniševića iz Godinjaka. Dok su vjernici molili krunicu i pripravljali se za svetu misu, kratko smo porazgovarali s Petrom.
Iz svoje župe Uzvišenja svetog Križa u Dugom Selu krenuo je na svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Već je ranije odlazio na pješačka hodočašća, s dvije nakane: bila je to zahvala za primljene milosti, jer je supruga ozdravila. Kasnije mu se oženio prvi sin i živi u uspješnom i blagoslovljenom braku. Prošle godine pridružio se Marijanskom zavjetu za domovinu, moleći za obitelj. Ove godine ženi se drugi njegov sin, a kaže kako će treći svatovi, ako Bog da, biti slijedeće godine. I ovog ljeta planira se pridružiti sudionicima Marijanskog zavjeta. Zahvalan je Bogu za sve primljene milosti i svoje korake i kilometre upravlja do Gospinih svetišta i prošteništa, ali i do brojnih župa.
Povremeno sudjeluje i u programu koji u Centru pomirenja u Dugom Selu organiziraju i vode Misionari Krvi Kristove.
Hodočašće na koje je pošao 19. lipnja, završava kod Gospe brze pomoći u Sl Brodu. Pješačio je 40-ak kilometara dnevno. Među ostalim, zaustavio se, kao što rekosmo, na Gospinom polju, posjetio je svetište Gospe od suza u Pleternici, ali i proštenište u Kloštru kod Slavonskog Kobaša. Slušao je od starijih kako su vjernici iz Bosne nekad rado pješačili Gospi kloštarskoj, pa ju je i on želio pozdraviti i zahvaliti za svu majčinsku brigu i pomoć u obiteljskim potrebama. Posjetio je i župnu crkvu Rođenja sv Ivana Krstitelja u Sibinju, u povodu blagdana sv Ivana, a onda sve napore, žuljeve, brige i nakane povjerio Gospi brze pomoći.
Petar ističe kako je kroz sva hodočašća upoznao i puno ljudi, što mu je posebno drago. Pješačeći nosi krunicu i tri zastave: hrvatsku, vatikansku i zastavu Herceg-Bosne.
Vjernicima je poznato da među redovničkim zajednicama djeluju i misionari monfortanci. Među njima je i Mihovil Filipović, Petrov brat, koji je trenutno na službi u Poljskoj. A među molitvicama koje su ostale od Ljudevita Grigniona Monfortskog nalazi se i ona: „Pomozi, Marijo! Vrijeme je…!“ Baš ta molitvica moli se godinama svake nedjelje na kraju svete mise na Gospinom polju
Višnja Mikić
