Zlatovez (vez zlatnom žicom ili zlatnim koncem) stari je način tekstilnog rukotvorstva, koji se oduvijek ponajviše koristio pri izradi raskošnog svečanog ruha. Tijekom povijesti cijenjen je i kao znak bogatsva i društvenog prestiža, zato se osobito koristio na vladarskim i plemićkim dvorovima, a često i pri izradi crkvenog ruha i drugih liturgijskih tekstilnih predmeta. Korijenje zlatoveza nalazimo još u starom vijeku, a poznata je i dresdenska škola zlatoveza iz koje su ponikle mnoge čuvene radionice i zlatovezilje u mnogim europskim zemljama.
U tradiciji ukrašavanja svečanog ruha zlatovez se u Slavoniji javlja sredinom 19. stoljeća. U mnogim krajevima Slavonije najsvečanije pučko ruho ukrašava se zlatovezom, osobito djevojačke rubine i momačka poprsja kćeri i sinova iz bogatih seoskih obitelji. Seoske su žene osmislile mnoštvo novih uresa, od cvjetnih i geometrijskih do figurativnih, a neki od njih vezani su samo uz pojedine krajeve te je izgled zlatoveza prepoznatljiv i razlikuje se od sela do sela.
Postav izložbe možemo zahvaliti prof. Mariji Karlovčan- Subić i Kati i Milanu Rosiću. Milan Rosić istaknuo je da predmeta ukrašenih zlatovezom možemo naći u župi Nova Kapela i nešto vrlo malo u Štivici. Na izložbi su se mogli vidjeti pojasevi na nošnji, pole ili marame na leđa (jedna je iz Magić Male, a druga iz sela Živike), podvezu iz sela Siče, najsvečaniji peškir također iz sela Siče, nošnju iz sela Živike, misno ruho iz župe Bezgrješnog začeća Blažene djevice Marije. Marame na glavu ili šamije su posuđene iz Gradišta kod Županje. Od Milana Rosića saznali smo da se zlatovez radio bijelim zlatom ili srebrnim nitima te da postoje tri načina izrade zlatoveza: naskroz i preko kartona, koriste postupak šivanja tako da se zlatna nit, prema predlošku, sa suprotne (opake) strane prišiva koncem na podlogu (pliš, svila, pamuk), dočim se kod ubiranja (usniva) zlatna nit postupkom tkanja upreda u tkaninu. Predmeta ukrašenih zlatovezom, ima vrlo malo, za samu izložbu neki su posuđeni od obitelji Rosić (Milan i Kata), Vesne Vidošić, Barice Strmečki i Štefice Stojanović.
Izložbu je otvorila dogradonačelnica Ljiljana Lukačević riječima: “Ljepotom je vezeno, ljubavlju čuvano, pažnjom za nas birano.”, koja nije krila iznimno zadovoljstvo bogatijim sadržajima koji idu u pravcu osmišljavanja NG kulturnog ljeta. Čestitala je POUMAR i Udruzi “Tkanica” na izložbi koja ukazuje na bogatstvo Slavonije i škrinja, ladica i “ormana” odakle su izvukli predmete ukrašene zlatovezom na svijetlo dana. Posebno se zahvalila Goranki Ratić – Letić, ženi koja je vješta u ovom rijetkom umijeću zlatoveza i koja je okupljenima pokazala umijeće zlatoveza i odgovorila na mnoga pitanja vezana uz zlatovez.
Nakana izložbe je predstaviti zlatovez kao iznimnu vrijednu tradiciju tekstilnog rukotvorstva, ne samo naše pučke nego i crkvene baštine, te organiziranjem etno-radionica oživjeti i obnoviti ovo iznimno umijeće hrvatskog rukotvorstva, osobito među mladim naraštajima.
Autor: Vanja Tutić
