I dok je Marta Luc Polanc u svom predstavljanju naglasila više ciljeva iz svog programa, zajedno sa pratećim mjerama i konkretnim postupcima koje planira provesti u vraćanju ugleda dobrano uzdrmanoj Gradskoj organizaciji SDP-a, u izlaganju Stribora Valente prisutni nisu mogli puno toga čuti. Možda dijelom i zato što je Valenta utrošio više od polovice predviđenog vremena naglašavajući podatke iz svoje osobne biografije, potom u manje od dvije minute proletio kroz glavne ciljeve svog programa, a ostatak vremena utrošio pojašnjavajući zašto misli da za njegovu protukandidatkinju ne bi trebalo glasati, zamjeravajući joj kratak stranački staž i nedovoljno poznavanje članstva.
Ipak, iz odjeka u stranačkim krugovima stječe se dojam da i danas prevladava osjećaj zbunjenosti članova njegovim izlaganjem, koje je, prema prevladavajućem dojmu, više pitanja ostavio otvorenim nego odgovora ponudio. Štoviše, dojam je da je Valenta osobito ostao zatečen pitanjima prisutnih, jer je na njih prečesto odgovarao kao da je potpuno zaboravio što je nekoliko minuta ranije sam ustvrdio.
Tako će, primjerice, Valenta ustvrditi da za sve postupke SDP-a koji se danas propituju i problematiziraju, nije odgovoran on, već Gradski odbor koji je takve odluke donosio. Pri tom će posebno naglasiti utjecaj bivšeg ministra Jakovine, za kojeg tvrdi da je vršio pritisak na članove Gradskog odbora i manipulirao tim tijelom. No, već nekoliko minuta kasnije Valenta će jasno dati do znanja svim prisutnima da njegova pobjeda na izborima otvara sva vrata GO prema samom vrhu Stranke, dok će pobjeda Marte Luc Polanc, po njemu, ta vrata čvrsto zatvoriti. Ostaje otvoreno pitanje da li, pri tome, sam uspijeva uvidjeti da ovakav stav predstavlja više nego jasno vršenje pritiska na članove Stranke, a pitanje imali za ovakav stav suglasnost vodstva Stranke. Jer, jasno je da se u slobodnim i demokratskim unutarstranačkim izborima svako vodstvo središnjice Stranke mora pomiriti s time da članovi povremeno slobodnom voljom mogu izabrati ljude na lokalnim razinama koji nisu uvijek „po volji“ središnjice. S tim se, jednostavno, svako vodstvo mora znati nositi i nitko od članova nije siguran da bi Striborov stav bio dobro prihvaćen u zagrebačkoj središnjici. Pa makar sada ostavili sasvim po strani pitanje zašto misli da bi izbor vrijedne i obrazovane mlade žene s jasno definiranim programom uopće bio nekakav problem za središnjicu Stranke.
Zanimljiv je i njegov odnos prema Gradskom odboru kao lokalnom stranačkom tijelu. Dok Marta ističe da želi jaka stranačka tijela sa iskusnim ljudima, iza kojih stoji rad i sposobnost formuliranja vlastitog stava, Stribor će joj zamjeriti da najveći dio njenog tima čine ljudi iz samo 4-5 mjesnih ogranaka. Ne bez ponosa, za sebe će istaknuti da njegov tim čine ljudi sa svih 16 ogranaka. Onda će, već par minuta potom, sam konstatirati da stanje u GO nije dobro jer samo nekoliko ogranaka s užeg područja rada kvalitetno radi i postiže nekakve rezultate.
I tako sasvim zaboravlja da, ako netko želi imati kvalitetan tim ljudi uz sebe, najveća nevjerojatnost da će ih pronaći upravo tamo gdje je članstvo i do sada bilo aktivnije, a rad barem donekle solida,n (a takvih, prema Striboru, ima upravo 4-5). Marti zamjera da „preskače stepenice“ , naglasivši da on prepoznaje jedino rad u interesu Stranke. Sada ostaje otvoreno pitanje, kako je onda uspio sastaviti kvalitetan tim spreman da pokrene SDP iz mrtvila uključivši ljude iz mjesnih ogranaka za koje sam priznaje da se do sada nisu istaknuli osobitim aktivnostima. I dok Marti zamjera da je napredovala „spuštanjem iz helikoptera“, ne vidi nikakav problem u formiranju Gradskog odbora „spuštanjem svojih padobranaca“, dakle ljudi, kako sam priznaje, bez većeg iskustva u stranačkim aktivnostima. Mnogi upravo u ovome prepoznaju njegov uobičajeni pokušaj stvaranja Gradskog odbora „po svojoj mjeri“, sastavljen od ljudi koji će bez propitivanja slijediti njegovu politiku. Toliko dugo dok mu stvari idu kako je zamislio. Kad ne budu išle – opet će oni biti krivi i odgovorni.
Zanimljiv je njegov stav o akumuliranju funkcija. Naglasio je, kako je nemoguće kvalitetno obnašati funkciju saborskog zastupnika/ce i predsjednika/ce GO. Primjerice, kada bi on bio u situaciji da postane saborski zastupnik, odmah bi dao ostavku kao predsjednik GO. Zar je moguće da Stribor misli da su približno tri godine (možda i kraće) dovoljne da postavi gradski SDP na zdrave noge, osigura uspjeh na nekim budućim lokalnim izborima i preda čvrstu i stabilnu Gradsku organizaciju nasljedniku/ci?
Pitanje je: zašto se uopće natječe za mjesto koje bi bio voljan odmah napustiti, samo ako se ukaže bolja prilika? Iako se odgovor sam po sebi nameće, bilo bi zanimljivo znati da li bi Stribor pristao odreći se mjesta u Saboru, kako bi i dalje uspješno vodio GO?
Tek takvog predsjednika gradski SDP bi cijenio. Ako mu je mjesto predsjednika GO tek „odskočna daska“ za daljnje napredovanje, onda SDP-u sigurno neće donijeti ništa novo. Posebno su zbunjeni slušatelji ostali na njegov odgovor o ljudima isključenim iz Stranke po osnovi neplaćene članarine. Za to je tek nešto čuo „sa strane“, ne zna da se dogodilo, nije siguran koliko takvih ljudi ima, kriteriji mu nisu jasni, povjerenik Rajko Ostojić je sve odradio sam i bez njega. Neobično, no ako je zaista tako, ako ga središnjica i povjerenik toliko ignoriraju, kako misli da će moći „otvoriti vrata“ središnjice brodskoj GO SDP-a? Ne bi onda Marta ta vrata ipak otvorila barem malo bolje? Ili, možda, Stribor baš i nije bio tako neinformiran i zatečen.
