Josip i Mira Strinavić iz Bodovaljaca prva su generacija poljoprivrednika u svojoj obitelji. Bez iskustava i znanja naslijeđenih od roditelja, djedova i baka, bračni je par hrabro zakoračio u nepoznato – krenuli su u uzgoj povrća. Nakon eksperimentiranja s uzgojem u vanjskim uvjetima, otkrili su svoju “dobitnu kombinaciju“ – plasteničku koja im omogućava da povrće, koje na svom gospodarstvu proizvedu, prodaju tokom čitave godine.
Uz cjelogodišnju proizvodnju povrća u plasteniku bračni par Strinavić sebi je osigurao stalan prihod, a svojim kupcima svježe, ekološki uzgojeno povrće tijekom cijele godine. Krenuli su s jednim plastenikom, isključivo vlastitim sredstvima.
-” Bila je to čista nula, komadiće zemlje, traktor i dobra volja, 1997. sam otišao iz policije iz pričuvnog sastava. Bacio sam se u poljoprivredu i dan danas nakon 25 godina radimo bez stajanja. Da sam krenuo ranije bilo bi pametnije, no imam veliku podršku i pomoć obitelji i to mi puno znači.”
-” Zadnjih godina su ekstremi, ova godina je krenula loše, prvo mraz, suša će donijeti dodatne probleme, pa i ove obilne kiše, a i tuča je također napravila štetu.”
Uvjeti koje su stvorili očito i više nego odgovaraju povrću te iz njihovih plastenika izlazi šarolika paleta zdravih domaćih proizvoda.
-” Površine nisu velike jer se radi o plasteničkoj proizvodnji na 3 tisuće kvadrata i par hektara vanjske proizvodnje povrća. Treba tu puno snage i ručnog rada, pa smo se sveli na manje količine koje možemo plasirati na novogradiškoj tržnici. Tu smo već 20 godina, stekli smo povjerenje kupaca, i roba koja je dobra uvijek ide. Ove godine, bez obzira na loše vremenske uvijete, uvijek bude proizvoda koji su dobri.”
-” Sve što proizvedemo odmah i prodamo na tržnici. Borimo se koliko možemo sa sušom i neprilikama. Orijentirali smo se na začinsku papriku koja odlično ide na jesen. Ono što ne možemo spasiti ostavili smo po strani i bavimo se onime što uspijeva,” – kaže Strinavić.
-” Osobno nisam zadovoljan politikom ministarstva poljoprivrede, od države nisam povukao ništa, za male poljoprivrednike sam velik, za velike sam mali, za mlade poljoprivrednike sam star. Ako dođe inspekcija, uvijek će pronaći nešto što nije uredu i država će svoje namiriti a mene nitko ne pita kako sam krenuo ni kako sam se snalazio,” – kaže nam Josip Strinavić kroz razgovor.
-” Ohrabrio bih sve one koji se žele baviti povrtlastvom. Nije lako, ali se rad i upornost isplate. (…) tu mora biti i ljubavi prema ovom poslu, prema prirodi, prema zdravlju.”
-” Supruga je svakim danom na tržnici, ja sam većinom srijedom i subotom, kad me kupci zezaju da sam odvojen od supruge na tržnici, kažem da je ovo ženska tržnica”, kroz smijeh nam kaže sugovornik Josip.
-” Imam tri prekrasne kćeri, imaju svoja zanimanja i ja ih ne forsiram na poljoprivredu. Neka se drže svog posla i života, u Bodovaljce se uvijek mogu vratiti. Od svoga rada se može živjeti, djecu smo odškolovali ali imali smo 10 radnih sati svakoga dana. Preživjeli smo i pandemiju i zatvaranje tržnica. Imali smo i probleme i nerazumijevanje, plaćali smo licitaciju za mjesto na tržnici iako smo bili zatvoreni. Angažirali smo se na dostavu, ove godine je zbog korone bio jedan ulaz na tržnici, sve je bilo ograđeno pa su kupci brzinski obavljali što su trebali kod najbližih prodavača. No, izvukli smo se. Vjerujemo u naše kupce na novogradiškoj tržnici, za našu robu imamo nekih 60% sigurnih kupaca je već godinama konzumiraju naše proizvode, ostatak su ljudi u prolazu. Fizički ne možemo izdržati povećanje proizvodnje. Pokušali smo s plasiranjem u Istru no tu je bilo problema s neplaćanjem, zato smo se zadržali u našem kraju i novogradiškoj tržnici,” – zaključuje Josip i zahvaljuje svim kupcima na povjerenju.
