U prostorijama SKD “Prosvjeta” u Okučanima, 18. travnja održan je sastanak Županijskog vijeća srpske nacionalne manjine te Vijeća srpske nacionalne manjine općina Okučani, Stara Gradiška, Gornji Bogićevci, Dragalić te gradova Nova Gradiška i Slavonski Brod. Teme sastanka bile su proces obnove ratom oštećenih kuća na području Brodsko-posavske županije i legalizacija objekata.

U ispunjenom prostoru SKD “Prosvjete”, o prvoj temi govorio je Mirko Vilajtović, predstojnik Ureda državne uprave za Brodsko-posavsku županiju. “Ne znam kako se to dogodilo da se mi nismo prije sreli. No to ionako ne znači da mi nismo rješavali probleme. Drago mi je da ću jako precizno govoriti o procesu obnove koji je počeo nakon što su prestali ratni sukobi. Čekalo nas je puno posla, a i puno problema morali smo otkloniti kako bismo krenuli u jedan konkretniji postupak. Uslijedila su papirnata rješenja, a zatim smo morali graditi i raditi i dovršiti taj proces”, poručio je Vilajtović.

 

U prvoj rundi primljen je 4.741 zahtjev za obnovu na prostoru županije. Zahtjevi su prikupljani na različite načine, najčešće preko konzulata i ostalih međunarodnih organizacija. Kad su prestale granične barijere, u državnoj upravi su bili uspješniji u rješavanju postupaka. Svjesna da je nemoguće prikupiti sve podatke, Vlada je rok za obnovu stalno produžavala. U dodatnom roku, do 30. rujna 2004. godine, pristiglo je još 2.100 zahtjeva, pa je sveukupno riječ o brojci od oko 8.000 zahtjeva, najviše za obnovu kuća, a nešto i za povrat vlastitih uloženih sredstava.

 

“U jednom trenutku, zapadni dio Brodsko-posavske županije imao je, kako ja kažem, crvene krovove, što znači da je proces obnove bio u tijeku”, rekao je Vilajtović. Na brojku od 8.000 raznih zahtjeva po svim vidovima obnove, dolazi i 588 žalbi. Neriješenih predmeta u kategoriji “obnova i opremanje” je 120, a od toga je neriješeno 44 predmeta, što je po Vilajtoviću dobar rezultat.

 

“Postoji i drugi dio podataka koji nisu bili u Uredu državne uprave, nego pod područnom jedinicom Ministarstva regionalnog razvoja za stambeno zbrinjavanje. Naš regionalni centar je pokrivao Brodsko-posavsku, Požeško-slavonsku i Bjelovarsko-bilogorsku županiju. Odnedavno taj posao prelazi u Ured državne uprave. Svaka županija preuzet će svoj dio predmeta. Za našu županiju, riječ je o brojci od 1.000 zahtjeva toga vida stambenoga zbrinjavanja”, ističe Vilajtović.

 

Druga tema izmamila je nedvojbeno više pažnje i reakcija. Zorislav Trobić, voditelj novogradiške ispostave Županijskog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje istaknuo je problematiku legalizacije na području zapadnog dijela županije: “Problem gradnje bespravnih objekata ne datira od jučer, nego još od 60-ih godina kada je zakonodavac odlučio legalizirati sve bespravno izgrađene objekte do 15. veljače 1968. godine. Svi oni objekti koji su do toga datuma izgrađeni, smatraju se izgrađeni temeljem pravomoćne građevinske dozvole.”

 

Od 1968., pa sve do 2007. godine, na raznorazne načine pokušao se riješiti problem legalizacije, no s jako malim uspjehom. Zadnjim važećim Zakonom o prostornom uređenju i gradnji, postoje odredbe kojima je država pokušala ublažiti problem bespravne gradnje kroz ishođenje potvrda o izvedenom stanju, u zavisnosti od veličine objekata. No, zbog, već tada, teške gospodarske situacije građana, učinci su bili jako maleni. Građani se nisu odazvali u mjeri koju je zakonodavac predviđao da legaliziraju svoje objekte, dodatno i iz razloga što je veliki broj bespravnih objekata postojao od 1968. do 2007. godine.

 

“U 2011. godini donesen je novi zakon u postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama koji je trajao od kolovoza 2011. do kolovoza 2012. godine, kada je donesen Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a koji je sada na snazi. Tim zakonom nastojao se obuhvatiti još veći spektar građevina koje su bile bespravne, da se uključe u pravni susav legalizacije na način da se samo nad mali broj zgrada stave ograničenja u pogledu na njihovu legalizaciju. To su zgrade koje se najčešće nalaze u koridorima komunalnih infrastrukturnih građevina, tipa plinovoda, građevina na vodnom dobru, unutar kulturnog dobra, uz more, itd.”, podsjetio je Trobić.

 

Od početka primjene trenutno važećeg zakona, na području bivše Općine Nova Gradiška, do danas je zaprimljeno oko 900 zahtjeva, a na području cijele županije, bez Grada Slavonskog Broda, preko 2.000 ih je podneseno za legalizaciju. Na nivou države postoji negdje oko 120.000 zahtjeva za legalizaciju, što je u odnosu na broj bespravnih objekata jako malena brojka. Podsjetimo, nelegalne su one zgrade koje su napravljene od 15. veljače 1968. do danas, a za koje nadležno upravno tijelo nije izdalo akt za građenje (npr. građevinsku dozvolu).

 

Trobić ističe gdje leži problem: “Materijalno stanje ljudi je takvo da procedura i dokumentacija potrebna za podnošenje zahtjeva za legalizaciju iziskuje jako velike troškove. Problematika je i u utvrđivanju vremena građenja dotičnih zgrada. Ljudi misle da, ako je njihova zgrada građena u naravi prije 15. veljače 1968., da se po automatizmu smatra ilegalnom zgradom. No, po propisima tako nije definirano. Zakonom je predviđeno da nadležni katastarski ured izdaje uvjerenje o tome da je nekakva zgrada izgrađena prije 1968. godine. Tek nakon toga, stječu se uvjeti da mi kao nadležno upravno tijelo dokazujemo da je dotična zgrada ipak izgrađena prije tog datuma”.

Autor: Zorislav Knežević

Komentari