Umorno zemljište ogleda se u smanjenju prinosa, čestim bolestima biljaka i pogoršanju strukture. Problem se ne može riješiti zaoravanjem, niti većim količinama organskih i mineralnih gnojiva. Rješenje je – odmor zemljišta.
Nekada crni ugar, danas zelena gnojidba
Starije generacije su nekada svake četvrte godine izostavljale sjetvu usjeva, pri čemu se zemljište normalno obrađivalo i gnojilo.
“To se zvalo crni ugar, parlog itd. Crni ugar se više ne primjenjuje zato što se u praksi bolje pokazalo uzgajanje jednogodišnjih kultura za zelenu gnojidbu i njihovo zaoravanje u jesen. U suvremenoj poljoprivredi se ovaj period skratio na nekoliko mjeseci poslije ljuštenja strništa”, objašnjava Dragomir Radić.
Zamor zemljišta izazivaju bakterije?
Zemljište se najviše zamori u monokulturi. Razlog je nakupljanje toksina prilikom raspadanja ostataka poslije žetve, koji djeluju fitotoksično na izdanak, ali i na odraslu biljku.
“Postoji više teorija o uzroku zamora zemlje, počevši od osiromašenja zemljišta u pojedinim elementima, nakupljanja patogena, štetnih kukaca i nematoda, toksina, od kojih ni jedna ne može potpuno objasniti ovu pojavu, ali današnja znanost i praksa su uglavnom prihvatile bakterijsku teoriju”, kaže Radić.
Više humusa – veća plodnost zemljišta
Nositelj plodnosti zemljišta je humus. S povećanjem ovog sadržaja, povećava se i plodnost zemljišta. Zato odmor zemljišta znači povratak njegove biološke snage.
“Zemljišni mikroorganizmi uzimaju hranjive elemente iz čvrstog dijela zemljišta, ugrađuju ga u svoje tijelo, a njihovim raspadanjem i mineralizacijom ovi elementi dolaze u zemljišnu otopinu. Za ovaj proces je potrebno vrijeme, koje se dobiva odmaranjem zemljišta”, napominje Dragomir Radić.
Zemlja se umori od oranja
Važno je tijekom odmora ne prevrtati zemlju oranjem, već je samo obraditi razrivačem, jer se zemlja brže umori ako se više puta ore tijekom godine. Oranjem se pojačava negativno djelovanje erozije, izazvano vodom ili vjetrom. U vrijeme odmora bi zemlja trebala biti pokrivena sideracijskim kulturama, koje se poslije zaoravaju.
“Osim vrsta koje stvaraju veliku biljnu masu, mogu se sijati i vrste koje mogu izliječiti zemlju od nematoda ili štetnih insekata, a to su kadifa, neven, gorušica, slačica, šparoga, facelija i druge. Zemljište se može obogatiti mineralima unošenjem sitno mljevenih stijena, pepela i zeolita. Također i unošenje organskih gnojiva popravlja plodnost i povećava ukupnu masu živog svijeta po hektaru, ali i njemu treba dati vrijeme za mineralizaciju”, savjetuje Dragomir Radić.
Dodaje da su se u tretiranje zemljišta mikrobiološkim gnojivima najbolje pokazali biološki preparati s mikroorganizmima iz slatkovodnih stajaćih voda – plitkih jezera i močvara, kao i unošenje jezerskog i močvarnog mulja.
Izvor: Agroklub
Foto: Ilustracija
