Muškarac – proaktivan, inteligentan, snažan, glava kuće. Žena – kuća. Muškarci i žene različiti su po mnogočemu. Imamo različite hormone, spolne organe, biološke sposobnosti – žene mogu rađati, muškarci ne. Muškarcima upravljaju testosteroni i općenito su fizički jači spol od žena.

Na svijetu ima više žena nego muškaraca. 52% populacije čine upravo one, no na većini pozicija koje donose moć i prestiž nalazi se On.

Što se više penješ, susrest ćeš sve manje žena!

Ta konstatacija više pripada u prošlost, tisućama godina unatrag. U vrijeme kada je tjelesna snaga bila najvažnija karakteristika preživljavanja. Tada su “vođe” bile osobe koje su posjedovale najveću fizičku snagu. Danas je ipak nešto drugačije. Više “papira” (čitaj diploma), više vrijediš i na jačoj si poziciji. Osoba s više znanja, deklarira se kao snažnija, kreativnija, inovativnija, perspektivnija…
Ne postoji hormon koji utječe na to. Evoluirali smo, a ideje i mišljenja o rodu nisu se pretjerano razvile.
I dalje se nosimo s opravdanjem “on je muško”, što bi to trebalo značiti?!
Dječake ne učimo da se brinu o tome jesu li dopadljivi. Provodimo previše vremena govoreći djevojčicama da ne smiju biti ljute, svadljive ili nepopustljive, što je loše, a onda mijenjamo ploču i muškarce hvalimo zbog tih osobina ili im opraštamo – “On je muško”.

Dječacima činimo medvjeđu uslugu time kako ih odgajamo

Zašto samo njih učimo da se trebaju bojati straha, slabosti, ranjivosti. Učimo ih da skrivaju ono što doista jesu, jer moraju biti, kako bi se reklo, “čvrsti ljudi”.
Cura i dečko izlaze na spoj. Tko mora platiti? Muškarac. Zašto? Zato što je muško. Zašto u društvu ne razvijemo stav “treba platiti onaj tko ima više”. Naravno, zbog svoje povijesne prednosti, muškarci uglavnom i jesu ti koji imaju više. Ako si u vašoj vezi ti osoba koja zarađuje više, pretvaraj se da nije tako, pogotovo u javnosti, on će se osjećati loše.

Nije žena za posao, ona je za udaju

S obzirom na to da sam žena, od mene se očekuje da težim udaji. Od mene se očekuje da mi je brak na prvome mjestu, kraj svih drugih životnih ciljeva koje postavim. Zašto djevojčice učimo da teže braku, a dječake ne učimo tome istome?
Poznajem mnoštvo žena koje su pod pritiskom svoje okoline – obitelji, prijatelja…da se udaju, što ih tjera na užasne životne odabire. Naše društvo poučava neudane žene određene dobi da na to gledaju kao na duboki osobni neuspjeh. Jezik braka danas je često sličniji jeziku vlasništva, a ne jeziku partnerstva.

Radi mira u kući

Odgajamo djevojke da jedne druge gledaju kao konkurenciju, ne u dobivanju posla ili na putu prema nekim postignućima, nego u privlačenju pažnje muškarca. Učimo djevojke da ne smiju biti seksualna bića na isti način na koji su dječaci. Kvalitetan primjer je da dječakova prva cura nikome ne smeta, štoviše, nagrađuju ga. Ali dečki naših kćeri. Bože sačuvaj! Djevojke učimo da se srame – skupi noge, pokrij se, tiše se smij, ne psuj.

Kuhanje je ženski zanat

Nije li korisno znati kuhati? Kuhati osnovne namirnice? Zašto onda od najranije dobi ako je dječak gladan, djevojčica mu slaže sendvič? Zašto se žena muškarcu mora zahvaliti ako je on taj dan skuhao ručak? Istraživanja pokazuju da su muškarci bolji kuhari, ali oni kuhaju samo u “velikim kuhinjama”. (Čast izuzetcima koji su danas rijetki, ali postoje).

Zaboravi lekcije o rodu, budi svoj

Odjeća. Žene moraju paziti što oblače ovisno o tome kakav dojam žele ostaviti. Jedini način odijevanja koji prolazi danas, a da te se shvati ozbiljno, muževno je odijelo i ozbiljan izraz lica. Boje, šarenilo i zanimljiviji pristup oblačenju dovest će te do neozbiljnosti. Muškarac koji ide na sastanak ne razmišlja o tome hoće li ga se doživjeti ozbiljno na temelju onoga što nosi na sebi, no žena razmišlja. Neću se više ispričavati svojim bojama, kombinacijama, tenisicama, poguljenom laku na noktima, bijeloj majici za tjelesni, a najmanje ću se ispričavati trenirkama, vestama, kuštravoj kosi i šminki od jučer. Nosim to sve jer mi se sviđa, i jer se kao takva osjećam dobro. “Muški pogled”, kao nešto što bi trebalo oblikovati moje životne izbore, posve mi je nebitan.

Rod nije jednostavna tema za razgovor

Možda vas i nervira ova priča i ne želite razgovarati o njoj. Možda zvučim kao feministkinja, ali nisam. Možda vjerujem u ljudska prava i primjećujem razlike. Feminizam je, naravno, dio ljudskih prava općenito, no koristi se tako neodređenim izrazom kao što su ljudska prava znači zanijekati specifičan i konkretan problem roda. Neki se muškarci osjećaju ugroženo zbog ideje feminizma. To proizlazi, čini mi se, iz nesigurnosti izazvane time kako se dječake odgaja, kako se osjećaj njihove vlastite vrijednosti smanjuje ako nisu “prirodno” glavni kao muškarci.

Osoba koja vjeruje u društvenu, političku i ekonomsku jednakost spolova

Odnesi smeće. Presvuci pelene. Operi veš. Peglaj. Kuhaj. Povješaj veš. Prošetaj psa. Nahrani dijete. Kupi kruh. Plati račune. Idi na tržnicu. Operi suđe. Usisaj. Peglaj. Odvezi-dovezi. Promjeni, izmjeni. Obriši prašinu.
Kada ste zadnji put na portalima čitali o uspjesima žena u većoj mjeri u odnosu na ono što su obukle, kakav su gaf napravile što se frizure tiče, kakva joj je šminka, jednake je cipele dva puta obula. Rastala se, varala…
Teško za razumjeti.

Biti klasični feminist nije dobro

Moja je definicija da je feminist muška ili ženska osoba koja kaže da postoji problem s tim kako shvaćamo muškarce i žene danas i moramo to promijeniti. Svi mi, i žene i muškarci, moramo činiti više i bolje. Jednako moramo biti prihvaćeni i cijenjeni, makar u trenirci i tenisicama, čupavi, neuredni. Vrijediš onoliko koliko se boriš. Važno je boriti se za prave stvari. Važno je surađivati i pronalaziti kompromis. Važno je da smo svi pod vedrim nebom jednaki.

Autor:Tamara Magdić /Foto: Lora Jurišić

Komentari