Glavni i odgovorni urednik: Đurđa Aleksić
Predizborno vrijeme i periodi tijekom kojih se vode političke kampanje, borbe i utrke za mjesta župana, gradonačelnika i načelnika općina, tradicionalno su obilježeni niskim udarcima i izvlačenjem ‘prljavog veša’ kandidata pred oči javnosti. To je vrijeme, osim toga, posebice opterećujuće za predstavnike medija koji su, usto što budno i mjesecima prate nemilosrdna prepucavanja, dužni i brinuti o svojoj vjerodostojnosti, ali i tuđem ugledu i časti.
Svaka osoba koja odluči zakoračiti u aktivnu politiku, svjesna je toga da izlazi iz oaze anonimnosti te, jednim dijelom, gubi pravo na privatnost. Uz međusobno ‘šamaranje’, svi kandidati izloženi su i različitim – pozitivnim i negativnim, grubim i blagim – komentarima javnosti. Društvene mreže pritom su veoma nemilosrdne jer mogućnost komentiranja – (ne)opravdanog blaćenja ili (ne)opravdanog uzdizanja u nebesa – pružaju velikom broju ljudi, točnije, svakomu dovoljno informatički pismenom da odradi registraciju i otvori osobni profil na bilo kojoj od platformi.
Kako je nemoguće zadužiti jednu osobu bilo koje manje medijske kuće da danonoćno provjerava i prati komentare, Radio Nova Gradiška se, dakako, baš kao i u ‘mirnodopskim’ vremenima, ograđuje od stavova i mišljenja svojih pratitelja, slušatelja, gledaelja i čitatelja te u svakoj političkoj utrci (pa tako i u ovoj lokalnoj), vodeći se postulatima poštenog i objektivnog novinarstva, odbija zauzeti bilo čiju stranu.
To znači kako odbijamo brisati i pisati za određenu stranku, određeno ime i prezime.
S obzirom na to da svaki kandidat zauzima prostor u javnosti dajući svoj program i mišljenje, jednako tako svaki građanin koji ih procjenjuje te odlučuje koga će zaokružiti na svom glasačkom listiću ima pravo također na javno mišljenje – bilo ono dobro ili loše, sviđalo se nekomu ili ne. Epiteti koje autori komentara, pritom, dodjeljuju kandidatima poput onih „Lopove!“, „Lažljivice!“, „Izdajico!“, ne ulaze u domenu onih komentara koji zaslužuju brisanje. Radi se, naime, o pukom javno izraženom osobnom doživljaju pojedine osobe – na što svatko ima pravo.
S druge, pak, strane – prostačenje, psovanje, klevetanje i govor mržnje – trebaju i bit će sankcionirani čim netko od nadležnih i odgovornih uoči takav komentar.
Novinari, autori na desetaka tjednih priloga, svakodnevno su na nemilosrdnoj vjetrometini upravo takvih komentara pa možda nekog čudi da upravo oni, odnosno, mi, branimo pravo (i) kojekakvih anonimusa na verbalne dijareje koje zagađuju javni društveni prostor.
No, odgovornost koju preuzimamo kada, pod vlastitim imenom i prezimenom, dobivamo privilegiju obraćati se većem broju ljudi, a ponekad tu masu možemo nazvati i stalnom publikom – mora biti potpuna i cjelovita. S tom odgovornošću dolazi i prihvaćanje kritike, pokude, grubih riječi, niskih udaraca, karakterizacija ličnosti za koju ste sami uvjereni kako ne odgovara vašem osobnom opisu.
Čitatelji imaju pravo reagirati, posebice kada se radi o reakciji na reakciju, kao što je to u slučaju, ponekad i agresivnog, predstavljanja vlastitog bića kao najboljeg na neku funkciju.
Onaj tko nije spreman, uz hvalospjeve, primiti i oštre kritike, nažalost, nije sposoban niti za jednu od javnih uloga.
Zbog svojih čitatelja, stoga, trudit ćemo se da oni, baš kao i političari te novinari, imaju pravo izraziti ono što misle i osjećaju te ćemo im za to, kao i dosad, pružati prostor – sve, dakako, u svrhu zaštite slobodnog mišljenja i govora.
