Pčele oprašuju oko 250.000 vrsta, što čini njihovu najvažniju ulogu u ekosustavu. Biljke i njihovi plodovi ne bi preživjeli bez oprašivanja što znači da tada više ne bi bilo hrane za životinje i ljude. Druga najvažnija uloga pčela je proizvodnja meda i drugih pčelinjih proizvoda kao što su propolis, pelud, matična mliječ i vosak. Propolis im služi kao sredstvo da očiste košnicu. Cvjetnim prahom hrane se bebe pčelice, a matična mliječ služi kao superhrana matici. Godišnje se u svijetu proizvede oko 1.663,799 tona ovih proizvoda.
Med je najkvalitetniji proizvod jer na mnoge načine utječe na zdravlje
Proizvodnjom pesticida, onečišćenjem prirodnih staništa i voda te sječom šuma ljudi uništavaju pčele i polako one nestaju. Nikada nije kasno ukazati na važnost pčela. Da biste sačuvali živote pčelica, ali i ljudi – pazite na prirodu, ne zagađujte vodu koja je također njihova hrana i smanjite količinu korištenja pesticida, posebno u blizini njihovih staništa.
Opstanku pčela možete pomoći na jednostavan način; u svojim vrtovima i balkonima sadite i uzgajajte cvijeće. A svoje zdravlje možete sačuvati korištenjem prirodnog meda i pčelinjih proizvoda.
Obitelj Franje Pletikosa više od 20 godina na manjoj površini proizvodi raznovrsno voće za svoje potrebe, a od pčelarstva pojedinih godina ostvarivala je značajniji izvor prihoda.
-”Veliki sam zaljubljenik u voćarstvo, strašno volim voće i puno ga jedem, a potičem i svoje ukućane da ga jedu. Zato u našem obiteljskom mješovitom voćnjaku imamo raznog voća, od ranih do kasnih sorti bresaka, šljiva, višanja, trešanja, jabuka, krušaka, dunja, mušmula, do bobičastog i jagodičastog voća. Želimo na svom stolu uvijek imati voće za koje znamo kako je proizvedeno, to nam je veliki gušt. U tom voćarskom kutku imam i pčelinjak, uživam i u radu sa tim vrijednim i korisnim kukcima, tako najbolje liječim živce“, kaže pčelar Franjo Pletikosa.
Ovaj strojarski tehničar kaže da ta ljubav prema voću nije slučajna.
-“Djed Franjo bio je poljoprivrednik, sadio je puno lubenica, prodavao voće, pekao rakiju… A baka Ana je bila strašan ljubitelj voćarstva i kalemarstva, tako da su oni tu ljubav prenijeli na nas djecu, na nas tri brata. Kada smo stasali, sa ocem smo u Priječanima posadili mješoviti voćnjak na površini od jednog hektara. Bio je pored djedovog u kojem je bilo hektar i pol šljiva, te manja površina jabuka i krušaka. Djedova parola je bila pola hrane s grane, nekako nam se ta ljubav prema voćarstvu spontano uvukla pod kožu.“ dodao je Franjo
Svoj prvi roj je dobio od kuma 1990. godine, završio malu školu pčelarstva i s vremenom naučio puno o tim kukcima i njihovim proizvodima.
Kaže da je ispočetka, prvih godina kada je s obitelji iz Banja Luke doselio u Bodegraj, puno bolje medilo, jer je bilo više pčelinje paše, pa su godišnje vrcali med i po 4-5 puta. Posljednjih je godina bagrem kao glavna paša dosta podbacio, a ni druge paše nisu tako izdašne, pa su i prinosi meda niži.
– “Proizvodimo uglavnom med, propolis za svoje potrebe i za prijatelje, te vosak koji mijenjamo za satne osnove.“
Na pitanje kakvi su planovi što se tiče pčelarenja, pčelar Franjo iz Okučana kaže kako se već nekoliko posljednjih godina u jesen planira prestati baviti pčelama i prodati košnice. Ali kada dođe proljeće i kada pčele veselo krenu na pašu, najprije na vrbu, pa rascvjetale voćke, bagrem, amorfu i druge medonosne biljke, Franjo se ponovno prihvati posla koji je njegovoj obitelji pojedinih godina davao i značajan izvor prihoda.
