Planina Psunj je u mnogim povijesnim razdobljima pružala zaštitu kao prirodni obrambeni zid, a kao ključan element obrane novogradiškog područja, Slavonije, a time i tek uspostavljene Republike Hrvatske, Psunj je bio strateški položaj zbog geografskog okruženja koje je pogodovalo neprijatelju da njegovim zauzimanjem napadne Novu Gradišku, te time ugrozi njenu sigurnost, a ključan je bio cilj i zaštita televizijskog i radijskog odašiljača čijim bi se uništenjem onemogućilo prenošenje informacija cijeloj Hrvatskoj i svijetu.
Odašiljač i Nova Gradiška su obranjeni zahvaljujući hrvatskim braniteljima koji su se danas okupili u prostoru oko istoga odašiljača, na vrhu Psunja – Brezovom polju.
27 godina je prošlo od zapovijedi zapovjednika 121. brigade Josipa Mikšića da se 5. listopada 1991. godine osnuje samostalna Psunjska satnija, a prethodila joj je samoorganizirana dragovoljačka obrana koja je već od 10 lipnja 1991., na inicijativu Alojza Sokić, boravila na Psunju, a vođena saznanjem kako su neprijateljske snage imale cilj zauzeti ovaj važan objekt.
Samostalna Psunjska satnija u svojim je prvim ratnim danima imala 160 vojnika Hrvatske vojske, a ratni joj je zapovjednik bio Luka Zec, čovjek koji se danas, iako ponosan na ratne dane, s emocijama prisjetio i puno toga bolnoga.
Uz Psunjsku satniju veže se i činjenica da je u svojim redovima imala čak trojicu maloljetnika, ali i vlastitog dušobrižnika fra Vjenceslava Janjića, koji je danas služio svetu misu.
Pri prvom zaustavljanju kraj spomenika hrvatskih heroja Roberta Petanića, Ivana Matoševića i Stjepana Skrobića, upravo je zapovjednik Zec progovorio o njima i njihovom putu. Kolona se kretala dalje, kako bi odali počast i Tomislavu Ordaniću, sve do cilja, koji je bio Brezovo polje – mjesto gdje je postavljen spomenik dobrovoljaca koji su položili živote za slobodnu i utemeljenu Republiku Hrvatsku: Stjepan Škrobić i Ivan Matošević iz Cerničke Šagovine, Robert Petanić iz Nove Gradiške, Zlatko Žajgar iz Nove Gradiške, Tomislav Ordanić iz Cernika, Stanislav Marić i Zlatko Golubić iz Cernika, Ivan Đakić, Milan Cindrić i Nikola Lončar iz Vrbove, Josip Mikolčević iz Gunjavaca, Zvonko Marinović iz Baćindola, Zoran Terzić, Franjo Kumić i Milan Kurjaković iz Cernika.
Na Brezovom polju okupili su se pripadnici Samostalne psunjske satnije, članovi obitelji poginulih branitelja, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, djelatnici odašiljača i predstavnici Općine Cernik, na čelu s načelnikom općine Vitomirom Žakić, te brojni gosti kako bi se prisjetili ’91. i odali počast svim stradalim braniteljima Domovinskog rata.
Kako i priliči, polaganju vijenaca prethodila je intonacija Himne Republike Hrvatske, te minuta šutnje u znak odavanja počasti i sjećanja na poginule i preminule hrvatske branitelje.
Uslijedili su zatim prigodni govori gdje su branitelji i predstavnici udruga iskoristili prigodu kako bi iskazali nezadovoljstvo trenutnom situacijom u državi, kroz nekoliko govora provlačila se rečenica ”Nismo se borili za ovakvu Hrvatsku”, što je pobudilo mnoštvo emocija.
Unatoč problemima s kojima se danas susreću, okupljanje branitelja Psunjske satnije bila je prvenstveno prigoda da se s dostojanstvom i pijetetom sjeti imena 15-orice poginulih “sokola” i da se obeća kako će se bar jednom u godini prisjetiti svojih prijatelja, domoljuba, dobrovoljaca i heroja.
U pozitivnom štihu uz TS Merak i domjenak današnje obilježavanje privedeno je kraju, a organizatori su naglasili kako se nikada neće zaboraviti ova obljetnica, niti Samostalna psunjska satnija, jer kako piše na spomeniku koji su osmislili i izradili pripadnici Samostalne psunjske satnije -” Najviši vrh Psunja branili su i obranili tijekom Domovinskog rata HRVATSKA POLICIJA, HRVATSKA VOJSKA I DJELATNICI HRT-a. Najduže je vrh branila ”SAMOSTALNA PSUNJSKA SATNIJA” sastavljena od dragovoljaca Cerničke župe, a koje je imala i najveće gubitke” – pa kako onda zaboraviti?
no images were found
