U Cerničkoj Šagovini jučer je obilježena 24. obljetnica vojne akcije “Šagovina ’91”. Zauzimanjem Mašičke Šagovine 19. prosinca 1991. godine agresoru je zadan težak udarac i oduzet jedan od strateški najpovoljnijih položaja koje je imao u brdskim dijelovima sjeverne novogradiške bojišnice.
I ove godine u Cerničkoj Šagovini jučer su se okupili predstavnici županije, načelnici općina, brojni hrvatski branitelji, predstavnici 121. brigade Hrvatske vojske, 149. Trešnjevačke brigade, 99. brigade iz Peščenice, 108. Brodske brigade, izviđačko diverzanskog voda iz Zagreba, ratni zapovjednici, učenici Osnovne škole “Žitnjak – Petruševac” i đaci cerničke Osnovne škole „Matija Gubec“ sa ravnateljicom Rezom Benković. Za agresora veoma važna točka na obroncima Psunja bila je Cernička Šagovina. Znala je to i naša obrana, koja je odbijala sve nasrtaje iz pravca Mašičke Šagovine, ali i planirala kako eliminirati snažno neprijateljsko uporište.
Prvi pokušaj neprijatelja na formiranju sjeverne crte, kojom se Nova Gradiška trebala zatvoriti iz smjera Psunja, bio je osvajanje Cerničke Šagovine 18. listopada 1991. godine. U tome četnici nisu uspjeli, iako su njihove snage dobro naoružanih ljudi napale iz svog uporišta u Mašičkoj Šagovini. Prethodnica pješačkom napadu bio je snažan topnički napad na položaje branitelja Cerničke Šagovine. Obrana sela je bila dobro organizirana. Četnici su naišli na snažan otpor pa je napad odbijen.
Valja istaknuti da Šagovljani nisu napustili svoje selo, pa su ga zajedno s Hrvatskom vojskom branili i obranili. Neprijatelj nije uspio da se preko Psunja probije istočno prema Šumetlici. Time nije uspio njegov plan i namjera osvjajanja Nove Gradiške iako su je dva dana kasnije, 20. listopada 1991. godine, silovito napali i granatirali.
Jedna od najvažnijih i uspješnih akcija Hrvatske vojske na novogradiškom bojištu svakako je akcija „Šagovina“ izvedena 19. prosinca 1991. godine. Razbijeno je tada snažno, strateški važno četničko uporište. Šešeljevi „beli orlovi“ doživjeli su u Mašičkoj Šagovini jedan od svojih najtežih poraza, a agresor je bio primoran na povlačenje. Oslobađanjem Mašićke Šagovine Hrvatska vojska otvorila je put prema Trnavi i Širincima radi daljnjeg napredovanja prema Oučanima. Plan akcije dugo je pripreman kako bi se postigao stopostotni uspjeh.
Za izvođenje akcije predviđene su Samostalna borbena satnija u svom punom sastavu sa oko stotinu vojnika, jedna mješovita satnija od 150 dobrovoljaca 2.bojne, specijalna grupa od 13 vojnika iz Zagreba pod nazivom „Svileni“ te stotinjak dobrovoljaca 2. i 4. satnije 3. bojne 121. brigade.
U sklopu plana pješačkog napada razrađena je opsežna topnička taktika kao priprema za pješački napad. Tu zadaću su imale topničke postrojbe 108. brigade i postrojbe MAD-a i MPOD-a 121. brigade.
Uspješnim savladavanjem neprijateljskog minskog polja, vojnici samostalne borbene satnije uspješno dolaze do prvih neprijateljskih položaja.
Pola sata prije pješačkog napada na Mašičku Šagovinu simulirana je topnička priprema pješačkog napada na agresorske položaje u Medarima. Uslijedila je potom topnička vatra po Mašičkoj Šagovini iz svih raspoloživih oruđa. Naročito su bili aktivni minobacači 120 mm, laki raketni lanseri 128 mm, „ZIS-ovi“ 76 mm i samohotke 90 mm 121. brigade te minobacači 120 mm 108. brigade.
Nakon topničke pripreme pješačke postrojbe počinju napad. Koristeći se 60 mm minobacačima i RB-oima, jedan vod Samostalne borbene satnije neutralizira mitraljeska gnijezda i uspijeva doći do prvih kuća u selu. Doživljava pritom i tenkovski napad iz smjera Trnave. Na ulasku u selo nailaze na jaki otpor četnika. Dva borca su tada poginula, a 13 je ranjeno.
Većina vojnika 2. i 4. satnije 3. bojne napušta sektor Mašičke Šagovine. Planirani položaji nisu zauzeti, a cesta prema Širincima je ostala slobodna. Tek dvadesetak vojnika 3. bojne uspijeva zadržati zaposjednute položaje. U otežanim okolnostima, kada je plan napada bio bitno izmijenjen i bila dovedena u pitanje cijela akcija, grupa Zagrepčana zajedno s devetoricom izviđača ulazi u selo, nakon što su razbili četničke snage u rovovima na sjevernoj strani sela. Prodor u Mašičku Šagovinu potom čine vojnici 2. bojne i ostatak vojnika 3. bojne, nakon što su osigurali cestu prema Širincima.
Brzim ulaskom u selo četnici su bili iznenađeni, razbijeni i istjerani iz Mašičke Šagovine. Nakon što su evakuirali ranjene i poginule, Samostalna borbena satnija nastavlja započetu akciju, ulazi u selo s južne strane i u poslijepodnevnim satima se spaja s vojnicima 2. bojne i „Svilenima“.
U akciji „Šagovina“ četnici su pretrpjeli velike gubitke. Imali su oko stotinu poginulih. Hrvatska vojska uspješno je okončala započetu akciju. Zloglasno četničko uporište je zauzeto i razbijeno. Radost pobjede pomutili su gubici u ljudstvu. Ni u jednoj ofenzivnoj akciji koju je poduzela 121. brigada prije, a ni poslije, nije bilo toliko smrtno stradalih. Poginulo je jedanaest njenih pripadnika, a više desetaka je ranjeno. U akciji su poginula i četiri pripadnika specijalne grupe „Svileni“ iz Zagreba.
AUTOR: Željko Idžotić
no images were found
