Drugu sezonu za redom, treći put u četiri godine i peti put u klupskoj povijesti Hrvatski Športski klub Zrinjski prvak je Bosne i Hercegovine.
Nakon što su se s pretposljednjeg mjesta vratili na poziciju na kojoj su proveli dvije trećine prvenstvene utrke, prvo mjesto i obranu naslova prvaka potvrdili su sigurnom pobjedom protiv “Slobode”.
Ova pobjeda i klub nama ne bi bili zanimljivi da za njega ne igra Toni Jović, nogometaš i naše gore list, koji je svojom kvalitetnom igrom pomogao svome klubu u pohodu na osvajanje titule prvaka.
Uhvatili smo našeg perspektivnog nogometaša i izrešetali ga pitanjima, u intervjuu pročitajte kako se Toni snašao.
RNG: „Za početak toni, reci nam kako je bilo na finalnoj utakmici?“
TONI: „Utakmica je bila izvanredna, po prvi puta otkad sam ja u Zrinjskom je došlo toliko mnoštvo ljudi. Inače stadion kluba je specifičan, jedna strana prima oko dvije do tri tisuće navijača, dok na drugu stranu može ih stati preko petnaest, a na finalnoj utakmici stadion je bio gotovo pun. Mislim da je to i za hrvatske prilike i za cijelu regiju jedna jako fina brojka. Cijeli dan se osjetila sportska atmosfera. To je za mene bilo jedno posebno iskustvo.“
RNG: „Uvjerljivo ste pobijedili protivnike u finalu, NK Slobodu, rezultatom 3:0, no je li bila napeta utakmica?“
TONI: „Nije bilo nešto posebno napeto, da budem iskren. Od početka se znalo da mi moramo dobiti tu utakmicu pod svaku cijenu. Na vrijeme smo dali golove, iako smo imali još prilika. Protivnici nam i nisu baš pružili neki dostojan otpor s obzirom na to da nisu imali tri, četiri glavna igrača koji ili su bili kartonirani ili ozlijeđeni. Tako da je pobjeda bila glatka i slavlje je moglo početi.“
RNG: „Kako je izgledao vaš put do naslova prvaka ove sezone. Jeste na početku sezone mogli zamisliti i očekivati da će te ponovno odnijeti titulu prvaka?“
TONI: „S obzirom na to da je Zrinjski i prošle godine osvojio naslov prvaka BIH, ja sam tada bio u banjalučkom Borcu, ostala im je okosnica ekipe, par igrača je otišlo, par došlo kao ja, ja sam došao u kolovozu prošle godine. Ušli smo u sezonu s jakom ekipom i prognozirali su nam osvajanje naslova prvaka. Kada smo krenuli smo bajno iako sam ja zbog ozljede prvih mjesec, dva trenirao odvojeno od ostatka ekipe. U to vrijeme ja sam samo gledao utakmice pošto nisam smio igrati, ali ekipa je izuzetno dobro počela i čak smo u jednom trenutku imali 11 bodova prednosti ispred drugoplasiranih. Tad se već počelo govoriti kako je sve gotovo, kako smo pobjednici. Međutim onda smo upali u neku manju krizu izgubivši par utakmica gdje smo čak u jednom trenutku i ispustili vodstvo na tablici. Spletom okolnosti smo ipak na kraju pokazali pravo lice dok drugi nisu uspjeli zadržati kontinuitet. Na kraju kad se sagleda cijela sezona, zasluženo smo osvojili ovaj naslov jer smo bili najkonstantniji i kad se sve zbroji najviše smo pokazali.“
RNG: „U svakom slučaju ste imali jednu dinamični sezonu, no uspjeli ste opravdati titulu favorita i prošlogodišnjeg prvaka. Kakvo je bilo slavlje nakon osvajanja ovogodišnjeg naslova prvaka?“
TONI: „Slavlje je bilo stvarno izvanredno. Prošle godine je prvak već unaprijed bio poznat, pa samim time ni slavlje nije bilo nešto posebno. Međutim ove godine su do posljednjeg zvižduka na utakmici u igri za naslov prvaka bila 3 kluba, što je dodatno pridonijelo atmosferi jer se nije znalo u čije ruke ide pehar. U slučaju da mi budemo prvi, rekli su nam, da će pehar donijeti tek oko 9, a utakmica se igrala u 5 sati. Mi smo oko 7 završili utakmicu, proslavili kratko na terenu i zatim otišli do obližnje velike površine na kojoj se skupilo nekoliko tisuća ljudi, nastupali su pjevači i grupe. Bilo je organizirano prozivanje svakog igrača ponaosob uz ovacije navijača. Ma prekrasni nešto, kao što sam prije mogao samo gledati u na televiziji sada se meni ostvarilo. Tako da mogu reći da je slavlje bilo stvarno vrhunsko.“
RNG: „Kažu da nema dobre fešte bez Novogradiščana. Ti si svakako naša novogradiška zvijezda koja potiče iz sportske obitelji, pa krenimo od tvojih prvih koraka. Tata (Aleksandar Jović) je bio vrstan gimnastičar, profesor je tjelesnog, trener…može se reći da si rođen s loptom i sportom u krvi. Jesi li od malena sanjao postati nogometašem?„
TONI: „Iskreno od malena nisam znao što bi jer sam volio sve sportove s loptom. Otkad znam za sebe sam bio u sportu i s loptom na ti, ali do kraja osnovne škole sam se dvoumio između košarke i nogometa koje sam paralelno trenirao. Ipak sam se odlučio za nogomet, koji mi i je veća ljubav, a ispostavilo se da nisam pogriješio. Od malena živim i radim za nogomet i sada se ne bih mogao zamisliti da radim nikakav drugi posao, ništa nije do nogometa.“
RNG: „Svi naši nogometaši polaze iz NK „Sloga“. Kakav je tvoj nogometni put bio i za koje si sve klubove igrao?“
TONI: „Ja sam nogomet počeo trenirati već s 5 godina, kada u „Slogi“ ni nije bilo tog uzrasta ni trenera. Morao sam čekati do negdje 10-e godine kako bi se aktivno uključio u nogomet i to zahvaljujući mom prijatelju Tomislavu Brajkoviću kojeg smo prijatelj i ja sreli dok je išao na trening u „Slogu“ i pozvao nas da se i mi priključimo i upišemo. Za NK „Slogu“ sam igrao sve do pola godine pred odlazak u Rijeku, tada sam još tih pola godine prešao u Cernik na nagovor profesora Tomislava Vlaovića. Iskusio sam i par dana treninga u NK „Hajduk“ u koji sam otišao na preporuku Rapaića, čisto da vidimo kako to tamo izgleda, jer u svakom slučaju sam htio ići dalje od Nove Gradiške kako bi napredovao. Imao sam priliku ostati u Splitu, međutim kako sam tada imao tek 12 godina roditelji nisu bili oduševljeni tom idejom. Međutim po završetku osnovne škole otišao sam iskusiti svoju sreću na probu u NK “Rijeka“ gdje sam zadovoljio kriterije, upisao srednju školu i ostao u Rijeci. Mogu reći da nisam pogriješio.“
RNG: „ Kako je počela tvoja seniorska profesionalna karijera?“
TONI: „U Rijeci postoji turnir „Kvarnerska rivijera“ koji je svojevrsna matura što se tiče nogometa. Ja sam imao 18 godina i tad sam već osvojio drugu svoju „Kvarnersku rivijeru“ nakon čega mi je bio ponuđen četverogodišnji ugovor od strane kluba koji sam prihvatio i ostao u Rijeci trenirati s prvom momčadi. Međutim uglavnom sam igrao na posudbama, nikad nisam dobio priliku da zaigram na prvenstvenim utakmicama. Nakon tri godine u NK„Rijeka“ igrom slučaja otišao sam u Banja Luku na probu gdje sam zadovoljio kriterije, ponuđen mi je ugovor i odučio sam okušati sreću ondje. Mislim da mi je to bio jako dobar potez jer sam se preko „Borca“ probio na nogometnu scenu BiH.“
RNG: „Može se reći da si sada poznati nogometaš u Bosni i Hercegovini“
TONI: „Pa da, sada sam stekao neko ime ovdje jer nakon prve sezone u „Borcu“ me kontaktiralo nekih 15 vodećih klubova Premijer lige, no iz Banja Luke me nisu puštali bez odštete. Znamo da prilike u BiH nisu takve da neki klub može dati 50- 100 tisuća eura za jednog igrača iz svoje lige tako da sam morao odraditi cijeli ugovor sa „Borcem“.“
RNG: „Znači toliko vrijediš?“
TONI: „Haha da, sad nešto i više s obzirom na osvojeni naslov prvaka“
RNG: „Kako si onda završio u najboljem klubu BIH, HŠK „Zrinjski“?“
TONI: „Imao sam prošlu sezonu nesreću da sam bio ozlijeđen, operirao sam hrskavicu u lijevom koljenu te morao propustiti dio sezone i za to vrijeme bio sam u kontaktu sa samo dva od prije navedenih 15 kubova, pošto ostali nisu htjeli dovoditi ozlijeđenog igrača. Jedan od ta dva kluba bio je „Zrinjski“ s kojim sam ostao u zbilja dobrim odnosima i koji su me unatoč ozljedi priželjkivali u svojoj momčadi. Tako da sam došao u „Zrinjski“ na nekakav dogovor prošlo ljeto nakon oporavka u Zagrebu. Dogovor je bio takav da ostanem prvu polusezonu čisto da vide kako će teći oporavak. U „Zrinjskom“ je već tad bila jaka konkurencija s 24 izuzetno dobra igrača, tako da sam se, s obzirom na ozljedu,itekako morao potruditi da dobijem ugovor, dođem u kadar za utakmicu i u prvih 11 igrača momčadi.“
RNG: „Unatoč svemu uspio si i postigao zapažen uspjeh, Nova Gradiška je ponosna na tebe. Sada imate nešto vremena za odmor. Idete li onda po novu titulu prvaka?“
TONI: „Da, 14. lipnja već krećemo s pripremama, s obzirom na to da 11.srpnja već igramo prvu kvalifikacijsku utakmicu za Ligu prvaka, a nakon utakmice nam počinje i sezona u BiH. Sreća pa smo bili prvi pa imamo nešto više dana odmora“
RNG: „U svoj toj tvojoj nesreći s ozljedom, može se reći da je na kraju sve ispalo i više nego odlično. Jesi mogao zamisliti da će se odviti tako nešto?“
TONI: „Iskreno nisam, zao što kad sam bio zadnju godinu u „Borcu“ stanje je bilo katastrofa što se tiče financija i ekipe, ekipa je bila jako mlada i morali smo se boriti da ne ispadnemo iz lige. Onda sam se povrijedio ja i još dva, tri igrača i ispali smo iz lige. Iz „Borca“ sam ispao iz liga,a sada sam sa „Zrinjskim“ osvojio ligu, razlika je nebo i zemlja. To nisam mogao sanjati ni u najluđim snovima“
RNG: „Dosta je bilo pitanja o profesionalnoj karijeri, prijeđimo na one pikanterije, na privatno. Toni, ostvarili su ti se dječački snovi, postao si profesionalni nogometaš koji igra pred više tisuća ljudi, osvaja naslov prvaka države, koliko si ponosan na sebe?“
TONI: „Ponosan svakako jesam, s obzirom na to da sam imao takoreći trnovit put, nije bilo lako. Zvuči kao klišej, međutim kada prođeš nekoliko godina igranja po trećim ligama Hrvatske, pa drugim, a onda dođeš u prvu ligu BiH i vidiš kako se to tamo igra, mislim da mogu biti ponosan na to što sam ostao normalan u glavi. Današnji nogomet nije više toliko ovisan fizičkoj spremi, puno više igraju glava i karakter nego samo tijelo. S obzirom na to sve mogu biti ponosan jer sam ostvario neki dio svog sna. Naravno da je moglo bolje, možda da je bilo više sreće ili se poklopilo više kockica bi sada bio negdje drugdje i bolje. No, svatko ima svoj put, a i nikad nije kasno za postizanjem većih uspjeha. Najbitnije je da me zdravlje služi.
RNG: „Vrište li cure, obožavateljice za tobom? Dijeliš li autograme? Traže li navijači s tobom fotografiranje?“
TONI: „Iskreno toga i nije bilo nešto previše do ovog zadnjeg finalnog tjedna, sad sam tek osjetio kako to ide. U našoj regiji nije tolika pomama za nogometašima kolika je „vani“, ali sada nakon finalne utakmice je bilo baš lijepo, ljudi su dolazili pitati za fotografiranje, da im poklonim dres, da dam autogram, ma čak su me i kostobrane tražili, štucne, bilo što da dam kako bi imali uspomenu na utakmicu. Cura i brat su bili na stadionu, uletjeli su kad je završila utakmica, čak su i bratu uspjeli skinuti dres rekavši „Ajde tebi će brat dati novi“, prizor kao iz filmova.“
RNG: „Spomenuo si kako ti je cura bila na utakmici. Imaš li kao svaki tipičan nogometaš curu manekenku ili si ti pak drugačiji?“
TONI: „Cura nije manekenka, studentica je zadnje godine medicine, čak je i izuzetno dobar student, još jedan ispit joj je ostao.. Nisam neki tip koji će naći neku praznoglavu manekenku, ne privlači me to. S curom sam se kliknuo, ma taman da čisti smeće po ulici meni je dobra i ponosan sam na nju.“
RNG: „Toni, upravo si pobio sve predrasude prema nogometašima, da nemaju što pametno reći, da hodaju samo s manekenkama, da su glavom u oblacima, a ne nogama čvrsto na zemlji. Svaka ti čast, iskrene čestitke upućuje ti ekipa Radija Nova Gradiška. Cijela Nova Gradiška je ponosna na tebe i na tvoje roditelje koji su te izveli na dobar put. Želimo ti puno uspjeha u karijeri, što manje ozljeda, a što više naslova prvaka. A možda u dogledno vrijeme Novogradiščani dođu autobusom navijati za tebe?“
TONI: „Hvala cijeloj ekipi, hvala Novogradiščanima, ja bih bio najsretniji kad bih mogao poput Ivice Olića poslati cijeli autobus po novogradiške da dođu gledati neku finalnu utakmicu. Puno pozdrava šaljem slušateljima i čitateljima portala Radija Nova Gradiška“
Prema našoj prosudbi, možemo reći da se Toni jednako dobro snalazi davajući intervjue kako se snalazi i na nogometnom terenu. Puno uspjeha u daljnjoj karijeri mu želimo. Toni, samo tako nastavi!
Autor: Lora Jurišić/ Photo:Hercegovina.info
