Bez obzira na zadnje tri godine novi direktor je optimističan oko daljnjeg razvoja proizvodnje i novog zapošljavanja. – Trebamo posložiti cijeli koncept, biti stabilni i ispuniti zahtjev naručitelja. Očekujem u kratkom roku i novo zapošljavanje, 10-20 ljudi koji će naći mjesto u novoj proizvodnji, kaže Dabrović. U ovom trenutku u DING-u je zaposleno 78 ljudi.
Na istom tragu optimizma: na lageru je pristojna zaliha repromaterijala i to u usporedbi sa prvom godinom poslovanja, čak odlične kvalitete. Još prošle godine hala u tzv. staroj pilani bila je prazna, niti je tko tamo išao na posao niti je bilo što za proizvesti. Danas je u toj hali oprema vrijedna oko 4 milijuna kuna – pola komercijalnog kredita kojega je za promjenu odobrilo Gradsko vijeće – koje DING treba vratiti uz kamate veće od onih HBOR-a a za milijune jamči Grad Nova Gradiška svojom imovinom. Sasvim usput, ako DING kihne, banke ovršuju parkirališta? Samo to?
Ako je prvi direktor DING-a, danas sretno zaposlen u Psihijatrijskoj bolnici na Strmcu, pod zadnje ličio na čovjeka kojeg tište velike brige, treći direktor ostavlja dojam kao da kroz crne oblake vidi nešto što drugi ne vide.
Dabrović ne liči na potrošača fotelja. Za sebe kaže kako je čovjek iz proizvodnje i kako se “moramo boriti”. Na bavljenje politikom (HDZ) odmahuje rukom: to je prošlost.
Dakle, što bi to bilo tamo iza crnih oblaka a nije uhljebljenje ili politika? DING i dalje plaća visoku zakupninu prostora i najam zastarjele opreme; strateški kupac Savić naručuje, plaća ali i diktira europske cijene koje po jedinici stare opreme s niskim proizvodnim kapacitetom ostavljaju prihoda tek toliko za pokriće dijela tekućih troškova. Proizvodni kapacitet od 100 do 150 kubika mjesečno – pa bile to i masivne lijepljene ploče koje sjajno izgledaju – deset puta je manji od rentabilne proizvodnje. Ukratko: DING nema dovoljno obrtnih sredstava, i teško da će ih u dogledno vrijeme imati. Industrijski park još manje.
Teško je povjerovati – ako je o tome riječ – kako bi Milanović personalno, uz ministra financija Linića koji bi morao pogaziti sve što je rekao o stečajevima te pride i Grčić jer to dobro zvuči, mogli pomisliti kako je DING bingo za dobiti lokalne izbore pa vezanih očiju pomoći drvnu industriju sa par milijuna kuna niotkuda i uvaliti se u još jednu novogradišku aferu. Upravo suprotno. Niti jedan se čak nije pojavio u Novoj Gradiški nakon izbora a nije da nisu išli prema Slavonskom Brodu. Ako je pak stvar u gomilanju zaliha gotove robe i novom kreditu pa neka do izbora bude što mora – tko će to jednog dana otplatiti?
Oni koji ne razumiju kako je za razvoj jedne industrije potrebno najmanje 4-5 godina te kako je DING tek na pola puta već sada razmišljaju o tome što će biti za manje od 4 mjeseca kada bi Hrvatska trebala ući u EU. U toj istoj EU najveći njemački koncern Siemens reže radna mjesta u domovini a moćni Fiat nemilice u Poljskoj. DING? Was ist das? Tko će to objasniti obiteljima koje sada žive od tih radnih mjesta?
Autor: Saša Radivojević
