Obitelj Meijer u zaseoku Brđani nedaleko od Lipika ostvaruje svoj san o permakulturnom, inkluzivnom imanju na kojem će oživjeti farmu kakva je na tim prostorima bila prije 150 godina
Skenderovci kraj Lipika. Zaselak Brđani. Permakulturna farma četveročlane obitelji koja ima 24 ovce, voćnjak zaboravljenih sorti jabuka, krušaka, šljiva i lješnjaka te ove godine planira primiti prve goste u kućicama koje će preurediti u staroj kući i štaglju, javlja 24sata
Početak ove priče ne zvuči nimalo neobično dok mu ne dodate podatak da je riječ o nizozemskoj obitelji koja je prije pet godina odlučila napustiti život u okolici Rotterdama i početi novi u Slavoniji, u Zlatnoj dolini, koju napuštaju mladi i odlaze put (europskog) zapada.
Pedesetak metara nakon ploče Skenderovci, tik uz cestu, u svojem terencu dočekuje nas Bart Meijer (52), krajobrazni i permakulturni dizajner, učitelj i terapeut te farmer. Nakon srdačnog upoznavanja moli nas da ga pričekamo da na izvoru uzme vodu za ovce.
– Kod kuće nemamo vode, cijevi su se zaledile, pa svaki dan po nekoliko puta dolazim ovamo. Mještani mi kažu da je ova voda najbolja u široj okolici – govori dok posude s vodom ubacuje u terenac. Ostavljamo auto i sjedamo s njim jer, kako nam kaže, “svojim autom nećete moći k meni uzbrdo”. I tu se poteže pitanje svih pitanja: Odakle Nizozemac usred Slavonije. Bart na to odgovara kao iz puške:
– Naime, kao netko tko je na inkluzivnim imanjima radio kao učitelj terapeut s djecom s posebnim potrebama, najviše s onom iz spektra autizma, ali i djecom koja su se ogriješila o zakon, sanjao sam da ću osnovati svoje. No Nizozemska je zemlja poreza, sve je skupo, neusporedivo s Hrvatskom. Stopa siromaštva je mnogo veća nego ovdje, a najam kuće u kakvoj ovdje živimo Jessica (42), Bram (16), Maria (14) i ja, od 80-ak kvadrata, tamo stoji 650 eura mjesečno. Naime, ovo imanje od 11 jutara i kuću platio sam 12.000 eura, a u Nizozemskoj sam toliko plaćao režije i poreze na režije za kuću u kojoj sam živio. Tako sam, u razgovoru s prijateljem iz Istre, došao na ideju pronaći imanje u Hrvatskoj. I završio ovdje, u Skenderovcima – priča s oduševljenjem dodajući kako je ovdje sve bolje – priroda je netaknuta, voda zdravija, a zrak 800 puta čišći.
I sni i kći vole život u Skenderovcima, na njihovu brdašcu. Bram ide u srednju školu, smjer ugostiteljski menadžment te strastveno radi na učenju stranih jezika. Osim materinjeg nizozemskog, jako dobro govori engleski, njemački i hrvatski. A budući da je iz znatiželje na internetu naučio ćirilicu, plan mu je naučiti i ruski. Maria je sedmašica, sjajno se snašla u novoj sredini – pronašla je mnogo prijatelja koje je pak spojila s prijateljima u rodnoj Nizozemskoj. Iako joj je odmalena san postati glumicom, život na farmi otvorio joj je nove vidike – sada razmišlja i o studiju veterine, ponosno nam priča otac.
Ljudi su ga, kaže, ispočetka smatrali čudakom, no nakon što im je pokazao što je sve napravio na svom zapuštenom imanju, počeli su mijenjati mišljenje. I prihvaćati njegove savjete. No njegov plan nije samo saditi i sijati, njegov cilj je puno veći.
– Budući da smo i Jessica i ja u Nizozemskoj radili na inkluzivnim farmama, želimo isto osnovati i ovdje. Nevjerojatno je gledati ljude, bilo da je riječ o onima iz spektra autizma, ljudima koji imaju Downov sindrom ili onima koji pate od PTSP-a, kako baveći se korisnim radom, napreduju i osamostaljuju se – priča dodajući kako bi volio stvoriti mjesto na kojem bi ljudi s posebnim potrebama imali mogućnost integrirati se u društvo i osjećati se korisno. Oni to zaslužuju, rekao je za kraj
Cijelu priču i veliku fotogaleriju o ovoj obitelji možete pronaći OVDJE.
