Požeška i slavonskobrodska bolnica su zadovoljne, njihovi liječnici još i više, a troškovi, šteta i gubitci u pakračkoj i novogradiškoj bolnici rastu pa im je, nažalost, i sudbina izvjesna – što će vrijeme pokazati.

Jučer, 19. prosinca, vrh hrvatske države na čelu s premijerom Andrijom (hrv. Andrej) Plenkovićem, u Pakracu je održao 7. sjednicu Savjeta za Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem. Službene zaključke prenijeli smo jučer. Budući da njegovu raspravu držimo interesantnom i za naše čitatelje, danas donosimo sadržaj istupa zastupnika iz 5. izborne jedinice, Zdravka Ronka.

“Bio sam radostan prošle godine kad je Savjet za Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem zasjedao u Požegi, gradu kojemu sam dugi niz godine bio gradonačelnik, a radostan sam i danas, kad ste u Požeško-slavonskoj županiji u kojoj sam, tijekom vrlo teškog razdoblja bio župan. Zbog toga Vama premijeru, ministrima, slavonskim županima i kolegama zastupnicima, na svojevrsni domaćinski način, želim dobrodošlicu. 

Neću govoriti o tome jesmo li na dobrom putu jer, u svakom slučaju, moglo je i bolje; neću ni hvaliti, jer to svi ovdje čine; govorit ću što je trebalo drugačije, a što uopće nije trebalo činiti. Dakako, to ne znači da sam u pravu, ali to je moj stav, a vrijeme će te stavove potvrditi ili demantirati.

Prvo što bih htio reći – na 2. sjednici Savjeta za Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem, 3. srpnja 2017. godine, ministrica Gabrijela Žalac, najavila je potporu operativnim  programima – kako za europske fondove tako i za državni proračun u 2018.godini – a naši župani su iznosili najvažnije projekte.

Neću govoriti o drugim županijama, biti će dovoljno i o požeško slavonskoj te kako mi je žao što se tad nije iskoristila blagonaklonost Vlade te dobra volja premijera i ministrice, već se predlagalo nešto nerealno, poput brze ceste Pleternica – Požega – autocesta A3, akumulacije Kamenska, odmaralište Zvečevo itd.  Na taj način, propustilo se predlagati nešto realnije, manje megalomanski.

I, eto što smo si učinili, odnosno ostvarili – ništa. Nula bodova.

A koliko smo povukli iz Europskih fondova i državnog proračuna za te projekte tijekom 2017. i 2018. godine – ništa. Nema nas niti u 2019. godini – jedno veliko NULA. Žao mi je što se to nije shvatilo tad, niti se shvaća sad.

Još prije dva tjedna, tijekom donošenja županijskog proračuna, na sjednici Županijske skupštine, župan Tomašević je pred vijećnicima klicao kako: Brza cesta Pleternica-Požega-autocesta A3 ide punom parom, samo što to ljudi ne vide jer je saborski zastupnik Ronko kočničar tog projekta.

Akumulacija Kamenska, koju je još ’68 godine prošlog stoljeća pokušala graditi ondašnja vojska…. samo što nije počela, ali tu ima nekih problema sa zaštićenim ptičicama, no to će biti riješeno s ministarstvom za zaštitu okoliša… i Bog te veseli.

A spaljeno odmaralište Zvečevo, ma tu nema ama baš nikakvih problema, u srijedu idem s ekipom u Končar koji je tu kao neki vlasnik tog objekta, ma mi smo pobijedili u ratu, mi smo osvojili Zvečevo i to pripada nama i nema tu mrdanja, izgradit ćemo novo odmaralište…itd. itsl.

To je ono što je trebalo drukčije činiti.

I drugo što sam htio reći, pred vama je krivac za spajanje bolnica Požega i Pakrac, a posredno Slavonski Brod i Nova Gradiška. Povod postupku bila je činjenica da su bolnice Pakrac i Nova Gradiška bile na granici opstanka, a trebalo ih je sačuvati jer su građani to zaslužili.

Mada su tadašnji požeški župan i gradonačelnik ispred pakračke bolnice palili svijeće i lijepili osmrtnice na taj svoj „bankomat”, tim spajanjem, pakračkoj  bolnici je udahnut život, a ono najgore, nedostatak liječnika specijalista, riješeno je s ispomoći iz požeške bolnice. Uveden je red, sanirani su dugovi, otpočelo je pozitivno poslovanje i sve to na veliko zadovoljstvo pacijenata.

Osim toga, pakračka i novogradiška bolnica dobili su status gradskih bolnica te im je na taj način sačuvan profesionalni i lokalpatriotski identitet.

A vi, gospodine ministre, krivi ste jer ste podlegli pritiscima, razdvojili bolnice i sve vratili na staro. I sad, umjesto dvije, imamo četiri bolnice, četiri ravnatelja, četiri računovodstva i svega nepotrebnog dvostruko više. I još jedan problemčić. Sad Pakrac i Nova Gradiška nemaju liječnika. A kako se snalaze? Pa jednostavno – dolaze im liječnici iz Požege i Slavonskog Broda. Samo, za razliku od vremena kad su bolnice bile spojene, a liječnici radili za plaću u zajedničkoj bolnici, sada isti honorarno, dakle izvan radnog vremena, debelo naplaćuju svoje usluge jer se radi o drugoj bolnici.

Požeška i slavonskobrodska bolnica su zadovoljne, njihovi liječnici još i više, a troškovi, šteta i gubitci u pakračkoj i novogradiškoj bolnici rastu pa im je, nažalost, i sudbina izvjesna – što će vrijeme pokazati.

To je ono što uopće nije trebalo činiti”, zaključio je Ronko svoju raspravu.

“Zahvaljujem gospodinu Ronku”, potom, kazao je ministar Milan Kujundžić. “Ja ne volim kad me hvale. Zahvalan sam na  ovoj konstruktivnoj raspravi i kritici. To mi treba i zato još jednom zahvaljujem. I znate, ovako kako ste vi to izložili – posebno financijski – moram reći da ste u pravu. Ali, mi smo išli drugim pristupom. I mi smo upravu. Gledali smo to malo šire. Opstojnost bolnice, blizina zdravstvenih usluga pacijentima, teritorijalna rasprostranjenost i značaj bolnice za pojedini kraj, dolazak liječnika u te sredine, evo i natječaji za specijalizante koji bi trebali popuniti praznine i nadam se da će budućnost pokazati kako će opstati bolnice i u Pakracu i u Novoj Gradiški”.
Komentari