Još se uvijek pripremajući “Groznicu” podsvjesno pitam hoće li mu se svidjeti, još se uvijek svaki puta kad čujem zajednički jingle osvrnem oko sebe očekujući ga negdje iza “ćoška” kako stiže nasmijan s bocom dobro ohlađenog bijelog vina spremnog za degustiranje nakon odrađene emisije. I koliko god u mislima svakodnevno bili s njim danas smo istovremeno tužni i sretni. Tužni zbog spoznaje kako prvi puta 5. prosinca nismo zajedno u našem radiju proslavili njegov rođendan, a sretni zbog toliko zajedničkih uspomena, trenutaka koje nam je učinio ljepšima, zbog činjenice kako smo ga poznavali i od njega učili, te spoznaje kako ne bi bio sretan znajući da je njegova ekipa danas nesretna.
Stoga, sigurna sam kako je naš Rajko danas u mislima bio s nama i sa svojim radiom, te podignutom čašom za sreću i zdravlje svih nas i svih onih koje je volio; i rođendanski party, njegovih velikih 55., na nekom dalekom nepoznatom mjestu, poznavajući Rajka, vjerojatno je bio tulum za pamćenje; u društvu najvećih, jer tamo se okupljaju samo slični, ali i u društvu onih koji su za života prašili najbolji rock and roll, jer samo se tako slavi sa stilom i stavom.
Nitko nije imao toliko stila i toliko pravog stava kao naš Rajko. Zbog svega toga, sretan ti rođendan, legendo!
P.S. Umjesto klasičnog kraja i pozdrava (nema se smisla pozdravljati, jer ćemo sigurno već sutra porazgovarati oko nečega vezanog za program) danas sam više nego ikada ranije ponosna što sam te poznavala, što sam imala povlasticu učiti o poslu upravo od tebe, što si nam svima pokazao kako se voli i živi radio. S tobom u mislima…
Autor: Simonida Tarbuk
