Tu su kraj, nas, svakoga dana, primjećujemo ih ili ne, ovisno gdje se nađemo. Ljudi našeg grada…
Sve su to ljudi koji obilježavaju život našeg grada, sredine, ljudi koji su svojim radom i postojanjem dali i utisnuli svoj osobni pečat našoj društvenoj zajednici.
Jedna od takvih osoba je i medicinska sestra Mandica Karakaš.
Vjerujemo da je znate, topla, srdačna, nasmijana, uvijek spremna pomoći, medicinska je sestra u Općoj bolnici Nova Gradiška punih 46 godina.
Osoba je to koja je posao medicinske sestre krenula raditi sada već davne 1971. godine u Bolnici za plućne bolesti na Strmcu. 1991. godine prelazi na Interni odjel novogradiške bolnice i tako sve do današnjih dana. Posljednjih 15 godina svoga radnog staža provela je u Pulmološkoj ambulanti radeći s dr. Draženom Oršulićem. No, došlo je vrijeme i za više nego zasluženu mirovinu.
Sestra Mandica sa svojim se kolegama oprostila ovoga tjedna, a oni joj, uz dobre želje, darovali i originalan poklon – bicikl. Omiljeno je to prijevozno sredstvo naše sestre Mandice s kojim smo je često sretali u gradu. Jednom su joj ga, pričaju njeni kolege, čak i ukrali, ali nabavila je ona rabljeni i krenula dalje. Svakoga jutra, na svoj posao u novogradišku bolnicu, s osmijehom i dobrom voljom… I tako punih 46 godina.
Pitate se zašto smo odlučili pisati baš o njoj?!
Puno je medicinskih sestara koje su svoj život provele u novogradiškoj i inim bolnicama, svaka od njih je, na svoj način, dala i utkala dio sebe…
Medicinska sestra Mandica Karakaš bila je, a vjerujemo da će se složiti brojni pacijenti i njeni kolege, medicinska sestra u pravom smislu riječi:
– Vrijedna, dobra, susretljiva, stručna, pravi primjer drugima, posebice mladima, kako treba raditi. Za svakog je pacijenta uvijek našla lijepu riječ, često im znala donijeti čaj, kavu, naručiti pregled ili prijevoz. Tu je bila i za svakog kolegu, uvijek spremna saslušati, pomoći ukoliko može – ističe njen „nadređeni” i dugogodišnji suradnik, pulmolog u Općoj bolnici Nova Gradiška dr. Dražen Oršulić.
Kažu da medicinske sestre pružaju njegu, suosjećanje i utjehu, i to bez recepta. Biti medicinska sestra znači suzdržavati vlastite suze i stalno crtati osmijehe na licima ljudi.
Sestra Mandica Karakaš svojim je 46-godišnjim radom, a prije svega dušom i i spremnosti pomoći, itekako iscrtala osmijehe na licima ljudi, pomagala u svim njihovim životnim trenutcima, i stoga joj, u ime svih njenih kolega i pacijenata, želimo uputiti jedno veliko hvala.
Da su je kolege voljeli, dokaz su i brojni pozitivni komentari na njenom fb profilu, a svima njima zajedničko je…hvala i sretno u umirovljeničkim danima!
