S portala amazonke.com prenosimo priču o našoj sugrađanki, Ljiljani Šoch, vlasnice Exclusive Eventa, obrta za organizacije događaja, vlasnica Salona vjenčanica Exclusive i Caffe bara Carpe diem Ng
‘Draga Marija, drago mi je i hvala što ste me prepoznali kao kvalitetnu osobu za Vaš kvalitetan i hvale vrijedan portal, prekrasnog naziva Amazonke! To me tjera na usklik “To cure!”, koji često viknem kada vidim ili pročitam uspjeh svake pojedine žene od nas. Znam da ima i uspješnih muškaraca, no meni nekako u oko upadaju više uspjesi žena i sretna sam zbog toga. Zbog svake od nas.‘ – tako je svoj mail započela Ljiljana i izmamila mi osmijeh!
Nas dvije povezale smo se ponovno “slučajno”, kako to i biva u ovim svemirskim bespućima i kroz naš prvi razgovor mnogo se skupa smijale. S Ljiljanom nema okolišanja, ona je direktna i hrabra, samopouzdana i vesela, dobronamjerna i svestrana i posve sam sigurna da ćete ju doživjeti na isti način kao i ja! Ovo je njena priča…
Sretna sam i što se međusobno umrežavamo, podupiremo i pomažemo i tvrdim da je to odlika uspješnog poduzetnika. Uspjeti se može, ovisno o našim željama, može se raditi i više poslova, no to zahtjeva prije svega otvoreno i iskreno srce, iskren um, ljubav prema poslu, predanost poslu, naporan rad, ulaganje u posao, učenje, rad na sebi i poštenje. Ako jednu od tih karika pustimo, lagano zovemo, a danas je poslovna klima takva da ili ćeš galopirati ili ćeš padati. Lagano ne ide.
A sada da se predstavim!
Ja sam Ljiljana Šoch, poduzetnica iz Nove Gradiške, već 16 godina prema papirima, no prava poduzetnica zadnjih desetak godina; kao event managerica, vlasnica Exclusive Eventa, obrta za organizacije događaja, vlasnica Salona vjenčanica Exclusive i Caffe bara Carpe diem Ng, ponosna sam kretivka – vizažistica i kostimografkinja.
Davne 2003. godine otvorila sam Salon vjenčanica Exclusive, u nedostatku posla, a kako mi je to bio djevojački san,kao i većini djevojaka, digli smo kredit, kupili kvalitetne vjenčanica,sredili prostor ,otvorili i ja počela raditi, iako bez trunka znanja, znala sam samo da to želim. Trudila sam se od prvog dana oko svojih mladenki, no nisam se trudila oko baze biznisa od prvoga dana,a ja nisam znala drugačije i nisam vidjela greške.
Na posao sam dolazila i odlazila na vrijeme i mislila sam da je dovoljno to i čekati klijentice. Uz neznanje o biznisu nisam imala ni podršku okoline, samo suprotno, što ja to radim, već je dosta salona vjenčanica propalo do tada u gradu, jesam li normalna, to kod nas ne ide, itd., no uspijevala sam se ja pokriti i raditi u plusu.
Svega pola godine nakon otvaranja ostala sam ne planirano trudna s drugom kćerkom. Super, lijepo, no trebalo se tada znati postaviti, što ja nisam znala. Zaposlila sam curu u salon, uz to smo kupili kuću, ja rodila, u salon dolazila jednom mjesečno, iako mi je bio odmah pored obiteljske kuće i naravno uvukli smo se u dugove. Prestali smo s ulaganjem u salon i posao je pao. Kako, zašto?!
Sve je jasno. I meni je bilo, nakon par mjeseci.
Trebalo je još nešto raditi, osim ponovno podizati salon i raditi na tom biznisu, kako bi sve izvukli, treba još nešto. Kako je kuća koju smo kupili imala ugostiteljski prostor, to je bilo najjednostavnije, pa smo počeli s ugostiteljstvom. Caffe bar koji je bio tu prije našeg nije se nikako slagao s mojim ukusom lijepog i kvalitetnog, a to mi je u krvi. Drugačije, kvalitetno, lijepo i moderno.
Vođenje tog caffe bara uzela sam u svoje ruke, uz pomoć supruga i zaposlenih konobara s iskustvom, koji su u nama prepoznali prijatelje i ukazivali na greške, neugledni caffe bar podigli smo na razinu caffe bara kakav sam zamislila s klijentima kakve sam željela, no kako nismo imali skoro pa nikakav budžet, uređenje i male kozmetičke promjene smo odradili sami.
Suprug je prema mojim nacrtima napravio inventar, zajedno smo krečili, lijepili tapete i u jednoj noći odradili sve te kozmetičke promjene, koliko nam je budžet dozvoljavao. Uložili smo u kvalitetno osoblje, kvalitetnu kavu, uslugu ,jer smo željeli kvalitetne goste. Radili smo evente koji se u našem gradu tada nisu radili, puštali smo samo stranu glazbu i tada sam na jednom svom eventu prvi put čula “Kako tebi sve uspije?!”
Ideja imam, volim raditi, stvarati, volim modu, lijepe i pozitivne stvari, volim glamuor, a to sve povezuje moje tri osnovne i dvije dodatne djelatnosti!
Bila sam sretna i ponosna zbog te rečenice i mislim da sam se tada i okrenula potpunoj pozitivni, sreći i osjetila i osvijestila da se trud, rad i vjera u sebe isplati. Počela sam drugačije razmišljati, raditi, počela sam trčati u biznisu. Kako smo kuću kupili na kredit u CHF, kada su se počele dizati kamate i tečaj CHF, pa suprugova plaća više nije bila dostatna za kredit, nego je trebalo zaraditi još novca da se plati kredit i da se od nečega podmiruju druge obaveze i živi, pomirila sam se i s tim. Najgore što se moglo dogoditi bilo je da ostanemo bez kuće.
Trebalo je još nešto raditi, negdje uštedjeti, ne vrijedi sjediti i plakati.
Radila sam i po 22 sata dnevno, a nekada spajala i dva dana, išlo je to, izdržala sam! Kako su se poslovi ustalili, trud se počeo isplaćivati, događaji u kafiću napredovati.
I počela sam sa uštedom,u salonu sam ostala sama, sve odrađivala sama, od najma, do čišćenja i prepravaka vjenčanica. U caffeu, osim vođenja i organizacije posla, počela sam i čistiti, jer sam to sve mogla obavljati u rano jutarnjim satima dok salon ne radi. Kako su me klijentice u salonu često pitale za uslugu šminkanja, odlučila sam završiti tečaj za vizažista i krenula šminkati klijentice, kako bih još dodatno zaradila.
Veselilo me sve to, no ipak mi je u krvi najviše moda, glamour, glamurozni i lijepi događaji, koje nisam mogla ostvariti kroz kafić, ali sam mogla kroz salon, a kako sam uvijek voljela pomagati ljudima općenito u teškim trenucima, tako i poduzetnicima, odlučila sam za sve nas iz branše vjenčanja napraviti jedan glamurozan događaj za sve nas i organizirati Sajam vjenčanja.
Pozvala sam dvadesetak naših gradskih poduzetnica na sudjelovanje i organizirala 1. Sajam vjenčanja Exclusive Nova Gradiška. Svi su bili oduševljeni, zadovoljni i sretni, programom, sadržajem, prostorom, iako taj prvi sajam bio financiran najvećim dijelom iz našeg budžeta uz par sponzora.
Kada sam osjetila takvu podršku i oduševljenje, znala sam da će taj Sajam rasti iz godine u godinu. Naravno, svake godine smo rasli, a svaki godine se natječem sama sa sobom da nadmašim prošli. Tako će se ove godine 9.11. održati 4. po redu, sa čak 100 izlagača iz cijele kontinentalne Hrvatske. Baš taj Sajam otvorio mi je oči, dao ideju i pomogao da shvatim kako volim i želim raditi i organizirati evente, posebice one kojih na našim prostorima malo ima.
Tako sam već u ljeto 2016. počela s organizacijom događaja i ugostiteljske ponude u jednom kultnom gradskom prostoru tzv. Ljetnoj pozornici-Stari zatvor. To je bio disko otvorenog tipa, jednostavnog interijera sa šankom, gdje se uglavnom slušala rock glazba.
Taj prostor je trebalo oživjeti. Krenula sam s organizacijom koncerata domaćih rock bandova i partyja na otvorenom, ali isključivo uz urbanu glazbu.
Naravno kao i svaka prva godina je bila teška. Osim što ljudi sve rjeđe slušaju rock glazbu, nisu bili naviknuti niti na taj prostor. Stvari smo prvu godinu… donosili, pripremali se i isto tako vraćali, jer kada u prostor u koji stane do 800 ljudi dođe njih 50, to je prazno, a uz sve to svaki događaj zavisi od lijepog vremena, jer je na otvorenom. No nismo se predali. Već sljedeće godine sastavila sam bolji program, uložili smo u prostor, trudili se i vjerovali. Svaka godina bila je sve bolja i iako je u gradu sve manje ljudi, svake subote ljetna pozornica radi i ugošćuje brojne rock bandove i DJ.
Organizacije tako, uvijek drugačijih događaja, puno učenja i rada na sebi dovelo me do toga da proširim profesionalno svoju djelatnost.Tako sam ove godine završila poslovnu školu za Event managera i dobila certifikat. Sretna sam jer mi se već otvaraju poslovne ponude i u tom smjeru i već imam prekrasne događaje koje će raditi Exclusive events.
Osim svega ovoga što sam ispričala u svojoj poduzetničkoj priči,kako sam u slobodno vrijeme radila plesne kostime svojoj kćeri i par puta osvojila nagradu za najbolji kostim, izabrana sam da osmislim i napravim nacionalni kostim koji će predstavljati Hrvatsku na svjetskom izboru, našoj Miji Pojatina, Miss Universe 2018. I tu nije kraj mojim skicama i nacrtima, drugačijim mladenkama. Polako.
Ovo je, iako dugačko, samo mali djelić moje poslovne putanje, koja će ići sve više i više, jer ću raditi na tome.
Privatno sam majka dvije prekrasne djevojke; Iris, buduće profesorice psihologije i mlađe Natali – gimnazijalke. Uz sebe imam i svog supruga, predivnog čovjeka koji me prati u svim mojim projektima. Hvala im na tome!
I za kraj… Volim raditi, volim svoje poslove, volim ljude, volim pomoći i mislim da me sve to dovelo do ovoga gdje sam sada. Zato moj savjet svim ženama i poduzetnicima, glava gore, volite se, budite iskreni, budite dobronamjerni, radite na sebi, radite ono što volite i želite i sve će doći na svoje.
I da, ne bojte se, može se, a svaka prepreka je samo lekcija i idemo dalje.
Hvala Marija, hvala Amazonke!
Voli vas Lilly!
Izvor: amazonke.com, Marija Klasiček
