Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja i obilježavanju 24. obljetnice vojno redarstvene operacije „Oluja” u Novoj Gradiški i ove je godine upriličena svečanost polaganja vijenaca na Trgu dr. Franje Tuđmana u Novoj Gradiški.

Uz članove brojnih braniteljskih udruga, na obilježavanju su i ove godine bili predstavnici novogradiške HVIDR-e i njihov predsjednik Pavle Filipović.

Pavle je i sam bio ranjen u vojno redarstvenoj operaciji „Oluja”:

– Sjećanja ne blijede. Uvijek se sjetim tog 4. kolovoza 1995. godine u 5,00 sati kada je sve krenulo. Tada sam i sam bio ranjen kod „Gavrilovića” kod Petrinje. Bilo je teško, sa svih strana su nas tukli, ali nismo se dali. Druga gardijska brigada uspjela je „probiti” taj dio kod „Gavrilovića” pa je daljnje „čišćenje” bilo puno lakše. Bilo je i jako puno poginulih hrvatskih branitelja, ne samo iz naše postrojbe, već i drugih. Cijela Hrvatska zna za zapovjednika bojne Predraga Matanovića koji je u pravom smislu bio ratnik i vođa, uvijek s nama na terenu. Tu su i ostali hrabri hrvatski branitelji koji su dali ono najdragocjenije što su imali, svoj život.

Je li bilo straha?!

Na početku malo, no onda smo išli samo naprijed. Znali smo da branimo svoje i nismo razmišljali. Bili smo premladi i nismo znali što je strah. Danas se osjećamo teže nego tada. Svaka proslava je sjećanje na poginule hrvatske branitelje, sada se prisjećamo „Oluje”; 17. rujna je obilježavanje akcije „Una” u kojoj su također poginula dvojice mojih kolega iz Davora, pripadnika Druge gardijske brigade. Teško je jer se tada sjećamo svih njih i svako ovakvo događanje nas potrese jer bili su to naši prijatelji, suborci. Bili su to nečiji sinovi, supruzi, roditelji…

S druge strane, dani su to i ponosa jer smo, zahvaljujući našim nastojanjima i borbi, uspjeli dobiti samostalnu i suverenu Republiku Hrvatsku – kaže Filipović.

Komentari