Pokušali smo pronaći odgovore kod Munira Podumljaka, istraživačkog novinara i predsjednika Partnerstva za društveni razvoj koji je o sumnjivim poslovima u Gradu Zagrebu i gradonačelnika Bandića govorio još 2003. godine.
“Tu su dva aspekta priče. Kao prvo bilo je očekivano uhićenje u smislu kazenih djela s kojima se stavljaju na teret, a s druge strane ako pitate da li je bilo očekivano u smislu toga da upravo uhite tu skupinu, onda moram priznati da me to malo iznenadilo, jer sada je već 11 godina od kada se govori o raznim sumnjivim poslovima u Gradu Zagrebu, a djela kaznenog progona do sada se očigledno nisu sjetila provjeriti navode i sumnje, odnosno prijave”, kaže Munir Podumljak za Radio Nova Gradiška.
Podumljak je nedavno izjavio kako Grad Zagreb prvi put ima priliku funkcionirati nakon 14 godina.
“Pošto se u medijima želio nasilno stvoriti dojam “kako će Zagreb kad nema Bandića”, moja je reakcija na to prirodna da Grad Zagreb po prvi put u 14 godina ima priliku normalno funkcionirati, jer do sada je funkcionirao onako kako se barem dio medija usudio reći – rođački”, ističe.
Prema anketama među građanima Zagreba većina njih je uz gradonačelnika, zašto ga oni toliko vole i poštuju, da li je on stvarno učinio puno toga za grad i njegove građane ili je to samo vanjska slika cijele situacije?
“I tu ima više aspekata. Prvo, naši građani nažalost još uvijek nisu na izborima odlučivali i političku podršku davali po principima korupcije, odnosno borbe protiv korupcije. Dakle, kod nas još korumpirani političari nisu eksplicitno kažnjeni na izborima. I to je jedan od problema, jer ako građani ne vide to kao problem, onda zašto bi država vidjela to kao problem, jer država ovisi o volji građana. S druge strane, veliki razlog tome leži i u medijima. Ne trebamo zaboraviti da su Milana Bandića stvorili mediji, dakle ne politika, njegov rad ili bilo što drugo, nego mediji, PR službe, agencije i utjecaj paraobavještajnih krugova na medije koji su uporno i kontinuirano stvarali jednu sliku čovjeka koji radi i rješava sve probleme, čovjeka koji je tu za građane iako su u svakom tom poslu de facto zaradile osobe koje su bile bliske Milanu Bandiću. Dakle, umjesto da se bavimo meritumom i sadržajem svih tih poslova, mi smo samo služili kao jedna PR agencija koja je i dalje distribuirala imidž Milana Bandića o tome da on nešto radi”.
Partnerstvo za društveni razvoj još je 2004. godine održalo konferenciju za novinare koja je izazvala veliku buru u medijima, govorilo se o Gradu Zagrebu, Bandiću i njegovim suradnicima, iznijelo se niz pritužbi na njihov rad i to je bila ujedno prva i zadnja konferencija PSD-a na kojoj su nazočili novinari.
“Mi smo i prije toga imali niz medijskih istupa vezano uz poslovanje Grada Zagreba i Milana Bandića, to je bilo još 2003. godine. Na kraju, s obzirom da smo već tada vidjeli da mediji ne prenose sve na pravi način, odlučili smo se 2004. na jednu takvu aktivnost. I to je bila prva i zadnja konferencija za tisak na kojoj su bili novinari i s koje su prenijeli nešto, jer nakon toga je nastupila desetogodišnja potpuna izolacija udruge u medijskom prostoru gdje mi nismo mogli iskomunicirati što se događa u državi, koji su problemi korupcije, kolike su štete koje nastaju od korupcije, koji su to ljudi koji se u tom trenutku sumnjiče za korupciju i naravno svo to vrijeme je nastajala šteta po građane Hrvatske, državni proračun, imovinu RH koja će se plaćati u desetljećima koja slijede”, napomenuo je Podumljak.
Neki govore da je ovo uhićenje Bandića skretanje pozornosti s puno važnijeg suđenja u Njemačkoj Perkoviću i Mustaču.
“Ne, to su ponovno PR službe koje trebaju obraniti Bandića, to su odvjetnici, novinari koji su mu dužni, udruge koje su mu dužne i koje ga moraju braniti, to su teze koje dolaze iz tih kuloara. Dakle, ne postoji više i manje važan predmet između ta dva u ovom trenutku. Potpuno je dovoljno prostora u našim medijima koji su već gladni informacija, a i nemaju novinara da bi pokrili sve što se događa, tako da im je ovo idealna prilika da paralelno prate dva ekstremno važna sudska postupka u javnom prostoru, jer je jedno i drugo suđenje povijesno. Prvo otkriva zakulisne igre obavještajnih službi i koliko one imaju utjecaja na naš život i dan danas i kako su nekad ubijale, mada ja mislim da to ubijanje nije stalo s 1991. godinom. A ovo drugo suđenje govori kako se krade danas i kako su tajne službe zamijenjene kumovima i rodbinom. Dakle, oba suđenja imaju sasvim dovoljno prostora, s tim da ćemo o suđenju Bandiću govoriti tek kada ono počne”.
Da li ovaj potez govori da se polako rješava problem korupcije u Hrvatskoj, doduše sporo to ide, kotač se jako sporo okreće, ali se ipak okreće. Sanader je bio jedna velika “riba” na hrvatskoj političkoj sceni, sada je to Bandić koji također ima veliki ugled u političkom i javnom životu Republike Hrvatske, slijedi li još nešto?
“Najvjerojatnije da slijedi. Milan Bandić je po opsegu i financijskoj moći puno veći predmet nego što je to bio predmet Ive Sanadera. Vjerujte mi da Sanader bez obzira što je bio premijer nije imao ni približnu moć koju je imao Bandić izravno u smislu izvršne vlasti. Ovo će najvjerojatnije biti najveći predmet koji smo mi do sada imali prilike pratiti. Da li se kroz to rješava korupcija, to je sad jedno drugo pitanje, a da bi se ona rješavala mora postojati sistem koji bi rješavao to, mora postojati strategija, a mi smo još uvijek na nekoj margini incidentnih predmeta gdje velike ribe padaju, no pitanje je što, kako, kada i gdje. A da li još nešto slijedi, prema krugu osumnjičenih i uhićenih moglo bi se dati zaključiti da slijede još neka uhićenja, samo se nadam da će se dogoditi prije izbora, tako da imamo vremena i prostora na miru pratiti što se događa s tim predmetima, nego da ona budu koršitena u neke izborne svrhe i svrhe dobivanja vlasti”, zaključuje Munir Podumljak za kraj razgovora za Radio Nova Gradiška.
Autor: Nikola Knežević
