Nakon deset godina političke priče kako se mora spriječiti iseljavanje mladih, osigurati im posao, a obrazovanje prilagoditi tržištu rada, Hrvatska uglavnom još tapka na mjestu.
Loše mjere zapošljavanja
Od 28 članica EU, više nezaposlenih mladih imaju samo Grčka, Španjolska i Italija. Postsocijalističke, tranzicijske zemlje koje su startale iz lošije pozicije uspjele su svojim politikama i unatoč općem stanju u državi naći posao za mlade. Frapantno izgleda podatak da samo 8,5 posto mladih u Češkoj nema posao, dok je Hrvatska i sad na 26,4 posto. Postotak je doduše pao od onoga u vrijeme krize, ali iako će se politika time pohvaliti, prešutjet će iseljavanje kao jedan od razloga, ali i rad za prije 1600, a sad 2600 kuna koji potiče država kroz svoje mjere.
– Zajedničko svim mjerama za mlade unatrag sedam godina je da su one više služile za šminkanje statistike kojom se naši političari trude dokazati i javnosti i EU da rade svoj posao te da je broj nezaposlenih manji. Prešutjet će da poslodavci uzimaju mlade na godinu dana jer im je to zbog poticaja isplativije iako bi na ta mjesta trebalo zaposliti osobe za stalno s većim iskustvom, pa se tako stvaraju svojevrsna fiktivna radna mjesta – kaže Josip Miličević, predsjednik Mreže mladih, organizacije koja okuplja 63 organizacije civilnog društva mladih.
Samo vrh ledene sante
Mladi su prosvjedovali protiv te mjere stručnog osposobljavanja tražeći cjelovitija rješenja, a neobično je da se skupu pridružio i ministar Marko Pavić, ali pomaka još nema.
No to je samo vrh ledene sante ignoriranja problema onih koji bi trebali biti budućnost Hrvatske. Primjerice, Miličević ističe da se specijalno osnovani vladin Savjet za mlade nije sastao godinu i pol. Nacionalni program za mlade ističe, a nitko i ne planira napraviti evaluaciju mjera i što je postignuto, a još se nije pokušao izraditi novi. Pri izradi mjera baš nitko nije iz Vlade kontaktirao mlade i njihove predstavnike da vide kakva mjesta oni žele.
– S istim novcem EU druge zemlje su uspješno provele slične mjere, ali tad se mlade pitalo s čim su zadovoljni, kakvi su poslodavci, što bi trebalo poboljšati… Sve to ove godine izostaje u Hrvatskoj, a mjere se rade u kabinetima – kaže Miličević.
Iako se čini da deseci tisuća mladih odlazi iz Hrvatske samo zato što ne mogu naći posao, iskustva onih koji odlaze iz zemlje, prema podacima Mreže mladih, kažu da je to samo dio razloga.
– Tu su i znatno slabije plaćeni poslovi u odnosu na inozemstvo, ali i nemogućnost dostojanstvenog života. Pogotovo se to vidi u nerazvijenijim krajevima iz kojih mladi odlaze jer vide da se škole zatvaraju, nemaju prilike za normalan društveni i dostojanstveni život, a teško je planirati i obitelj. Jednostavno u ovoj društvenoj atmosferi imaju manjak očekivanja od budućnosti – zaključuje Miličević.
On ističe da politika mora uključiti mlade u odlučivanje o njima i imati cjelovita rješenja. U obrazovanju je ključan nedostak prakse i iskustva.
U Hrvatskoj je trenutačno rekordno niska nezaposlenost, bez posla je oko 170.000 ljudi, ali upravo zbog iseljavanja taj podatak i nije tako sjajan kako ga Vlada želi prikazati. Nezaposlenost je i smanjena administrativno.
Od tog broja je, prema podacima za kolovoz, ukupno više od 60.380 onih koji su između 15. i 34. godine. Dakle, gotovo trećina.
Drugi podatak koji možda više zvoni na uzbunu nije vezan samo uz mlade, ali govori puno o sustavu obrazovanja u zemlji koja se ne može pohvaliti razvojem visokotehnološke industrije pa bi oni sa strukovnim školama ipak trebali imati posla.
Strukovne škole
Međutim, na burzi opet prednjače oni sa završenom strukovnom školom. Bez posla ih je ukupno 49.575. U stopu ih slijede oni sa završenom četverogodišnjom srednjom školom kojih je 46.367. Dakle, gotovo 96.000 nezaposlenih imaju srednjoškolsko obrazovanje. Tek nakon njih je 35.000 onih s osnovnom školom, ali i to je prilično veliki broj. Oko 28.000 onih na burzi ili su prvostupnici ili imaju završen fakultet.
Ne bi trebalo ići daleko da se barem anomalija strukovnog obrazovanja ispravi. Austrija, Njemačka, primjerice, imaju dualno obrazovanje u kojem se podjednako vremena provodi u učionici, ali i radeći za poslodavca. HGK već godinu dana pokušava progurati taj model i u Hrvatsku, ali sa slabim uspjehom. Luka Burilović, predsjednik HGK, nedavno je podsjetio da je na burzi upravo tih 170.000 nezaposlenih, ali paralelno poslodavcima nedostaje više od 20.000 radnika. Tržište i škola jednostavno nisu usklađeni.
– Iako je Vlada prepoznala model dualnog obrazovanja kao važan, malo je naših prijedloga usvojeno u zakonodavnom okviru koji regulira strukovno obrazovanje – poručio je Burilović.
Nije pomoglo ni što se čak 80 posto malih i srednjih poduzetnika izjasnilo da bi rado prihvatilo taj model. Učenici bi imali mentora koji bi se plaćao iz EU fondova i preko HGK. Sve su to čuli i Andrej Plenković i ministar Marko Pavić iz prvih redova, ali su oni poručili kako je strukovno obrazovanje važno i kako će raditi na boljim uvjetima, a zatim otišli svojim poslom.
Nešto slično je i u visokom obrazovanju u području STEM-a. Veliki broj zanimanja koja potpadaju pod STEM (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) deficitarna su, dobro plaćena, ali interes mladih za studiranjem istih, unatoč tome, ne raste. To su studiji na PMF-u, Strojarstvu i Elektrotehnici, odnosno FER-u. Studije u tom području Hrvatska od ove godine potiče sistemom školarina i stipendija. Pretpostavlja se da će za 20 godina čak 50 posto poslova na tržištu rada biti vezano uz digitalni razvoj i STEM. Ono bi trebalo postati ključ gospodarskog razvoja i povećanja zaposlenosti. Samo kad bi se to odmah prepoznalo, a obrazovanje napravilo kvalitetni okvir u kojemu bi pojedinci zainteresirani za to područje odmalena bili poticani. Dugo je trebalo da se napravi bilo kakav pomak. Tek od ove jeseni ministarstvo će prvi put podijeliti 3000 STEM stipendija, a cilj im je motivirati studente za studije u području prirodnih, tehničkih i biotehničkih znanosti te informatike. Novac su osigurali iz strukturnih fondova Europske unije.
Besperspektivnost ubija
To znači da će svaki deseti student koji upiše studij u STEM području od ove godine dobiti stipendiju. STEM stipendije dio su plana u formiranju pod radnim nazivom “STEM Hrvatska”.
“STEM revolucija” je, pak, još ranije započela u osnovnim školama diljem Hrvatske. Riječ je o najuspješnijoj hrvatskoj crowdfunding kampanji koja je donijela pravu revoluciju. Naime, poznata udruga Croatian Makers pokrenula je početkom 2017. godine kampanju kojom su se skupljala sredstva za masovni početak STEM obrazovanja u 6. i 7. razredima osnovne škole. Prikupljeni je iznos ubrzo premašio 200.000 dolara, a novcem su kupljena mikroračunala. Mikroračunalima koja pridonose digitalnoj transformaciji škola na kraju je opremljeno više od 1000 škola i institucija. Akcija “STEM revolucija” dobila je veliku podršku javnosti. Cilj je da svako dijete u jednoj generaciji dobije mikroračunalo, a nastavnici edukaciju, te da hrvatski đaci budu ravnopravni građani 21. stoljeća.
Iako će neki reći: “Bolje ikad nego nikad”, činjenica je da kasnimo. Informatika će postati obavezni predmet tek u 5. i 6. razredu osnovne škole.
Rezultati PISA testova znanja učenika također stavljaju Hrvatsku na začelje ljestvice, što zorno pokazuju da obrazovni sustav ne priprema mlade dovoljno za život.
Naravno, svi problemi obrazovanja i zapošljavanja mladih ne mogu se gledati izdvojeno iz društvenog okvira. Kako smo jučer objavili, Hrvatska je po svim statističkim podacima visokooporezovana zemlja, s prevelikom birokracijom i nedovoljno slobodna što se tiče poduzetništva. Sve tranzicijske zemlje EU su u zadnjih šest godina ekonomski rasle, a mi smo ukupno još u minusu.
Besperspektivnost tjera one koji imaju priliku na odlazak te oni sa sobom vuku cijele obitelji, ali i oni koji ostaju se teže odlučuju na zasnivanje obitelji. U konačnici, grafovi koje objavljujemo pokazuju konstantni pad učenika i u osnovnim i u srednjim školama. I ove godine je upisano 2139 prvašića manje u osnovne škole, a u Slavoniji su se već počele zatvarati škole.
Hrvatska gubi budućnost jer je sve manje onih koji će ovdje ostati raditi i na svojim leđima nositi skupu državu, osiguravati mirovinu svojim roditeljima…
Izvor: 24 sata i Eurostat
