Svake godine za rođendan ili na neki meni važan datum, dobijem u prosjeku na poklon, po barem jedan rokovnik.
Da vam budem iskrena i dalje mi se jako sviđaju rokovnici – zato što je svaki uvijek po nečemu poseban. Jedni po boji, drugi po detaljima koje si kriju u njima, a treći po dizajnu. Sadržaj je većinom isti – datum, dan, godina, prostor za zabilješke, puno praznih crta za pisanje…
Za mene moji rokovnici nemaju nikakvu vrijednost dok su prazni. Oni dobivaju na vrijednosti tek kad ih popunim. Redovito čitam bilješke što trebam napraviti i što sam sve odradila, kakva sam zaduženja imala, što sam od zadataka prokrastinirala iz razno raznih okolnosti.
Ipak, nemjerljiva i najveća vrijednost je ta što sam zapisala mnoge svoje ideje, zatim ljude koji su mi u danom trenutku pomogli, ali i neke nove na koje sam na svom poslovnom putu naišla. Moji zapisi su moji dani i vrijede puno više od samo tinte na listovima papira.
Pišete li vi svoje zadatke u nekom digitalnom obliku? Možda bi mi i to mogla postati praksa, no svoje vrijedne misli i bilješke više volim čuvati na papiru i držati u ruci. I iz tih razloga volim rokovnike…
Redovito volim pročitati i usporedbe prometa i dobiti svojih klijenata, a s obzirom na to da puno podataka smatram tajnim, dobro je imati rokovnik, dostupan samo meni.
Moji podaci kažu i to da su poduzetnici u raznim granam djelatnosti imali povećanje prometa u 2021. godini u prosjeku veću za 25% naspram 2019. godine, a sve to pandemiji unatoč. Ima i druga grupa poduzetnika iz mojeg rokovnika koji su zabilježili isto tako bolje rezultate, no u nešto manjem prosjeku, od 10-15 %, što je također značajno povećanje. Nastavno na to, u prosjeku su svi zadržali zaposlenike ili su povećali broj zaposlenih. Povećan je i broj novo-otvorenih tvrtki i obrta. Puno Udruga se odlučilo i za dio gospodarskih djelatnosti. Uglavnom se podaci odnose na privatni sektor.
Javni i državni sektor me baš puno ne zanima, jer ono što mogu primijetiti da nakon 30 godina samostalne države mnogi se hvale projektima koji su financirali iz EU fondova. Nameće mi se pitanje „a što su radili do sada i kako bi financirali te velebne projekte bez EU“?
Kako nam se približava ulazak u Eurozonu – ona mi se sve manje sviđa – identitet moje nacije (a i svih onih nacija koje k tome žude) jednostavno nestaje.
Mi nismo vladari svoje zemlje u kojem ispada da niti nemamo nekakvo pravo – pa dragi narode kako je moguće da su nas uspjeli uvjeriti kako je dobro srušiti tolike šljivike, kako je dobro uništiti željeznice koje su nam bile svrhovito i nadasve jeftino prijevozno sredstvo ili kako smo uspjeli uništiti male proizvođače (čitaj – pokradeno), kako smo mogli dozvoliti da se ceste obnavljaju iz EU fondova, a nisu niti nalik nekim grijanim cestama u EU – jer trebale bi biti iste. I kako smo dozvolili da nas uvjeravaju da nam nije njih, ne bi bilo niti nas!
Uvjere često i mene. Zato imam rado svoje rokovnike.
Volim podatke iz svojih rokovnika, čuvaju nestvarne podatke i ne rado ih dijelim prema drugima jer me uče predviđanju svega što će opet, doći već sutra.
