Subota, 30. travnja bio je rok za predaju i završetak Godišnjih Financijskih Izvještaja. Uz pravovremene i sveobuhvatne pripreme, uz sav tekući posao, uz odličnu organiziranost i poznavanje upravljanja vremenom, ipak ovaj dio godine je za mene i moje kolegice i kolege iz struke posebno napet dio godine.
Sada bi jedna računovotkinja poput mene (a uz to domaćica, žena, majka i kraljica), trebala si priuštiti minimalno tjedan dana godišnjeg odmora bez upaljenog mobitela i bez pogledavanja na pristigle mailove. Trebao bi to biti period u kojem prvenstveno ugađam sebi, a sve to s mjesta na kojem pogled imponira mom oku. Stres koji doživim pri izradi Godišnjih Financijskih Izvještaja i predaji istih kao i redovnom poslovanju je period u kojem sam poprilično zaboravila na nekoga važnog. Na koga? Pa na sebe.
U svim tim zavrzlamama za koje samo mi znamo koji to i radimo – velika podrška su ljudi koji imaju razumijevanja, ali i svi oni koji na sporedan način sudjeluju u rješavanju problema, poput informatičara ili pak divnih klijenata koji uistinu imaju razumijevanja, ali i onih kojih to uistinu nije niti briga.
I dobro – pogleda s krasnog mjesta vam još ne mogu poslati – jer ipak vrijeme nije stalo niti neće – zato izazovi novog tjedna, mjeseca i godine već tekuće rješavam zajedno sa svojim timom i više nego efikasno. Nove poslove dogovaramo iz dana u dan i nekako si mislim, pa brzo će i Božić – vrijeme je da se polako počnemo pripremati.
Jer ono malo godišnjeg što je već bukirano na raznim destinacijama, bilo kod nas ili u drugim zemljama, proći će kao da si lupio dlanom o dlan.
Na žalost ipak ima jedna sumnja u meni koja me „žulja“ – količina stresa koju sam doživjela ne samo ja nego i sve moje radne kolegice i kolege – mnogi su to teško podnijeli, a niki su čak morali potražiti i liječničku pomoć ; dok su drugi pak završavali zaraženi koronom, izolirani od drugih ali ne od posla – i zato vjerujem da u svakoj godini moramo naučiti što nikad ne smijemo zaboraviti – sebe!
Mirela
#proknjižime #utorkom #računajtenauspjeh
