Hrvatska gospodarska komora idejni je začetnik najprepoznatljivije domaće akcije Kupujmo Hrvatsko. Tom se akcijom promiču hrvatski kvalitetni proizvodi, osobito nositelji znakova Izvorno hrvatsko i Hrvatska kvaliteta. Cilj akcije Kupujmo hrvatsko je osvijestiti važnost proizvodnje, ali i kupnje domaćih proizvoda kako bi se pridonijelo povećanju konkurentnosti hrvatskog gospodarstva i očuvanju nacionalnog identiteta“ kaže HGK opisujući projekt započet prije već više od dva desetljeća, točnije 1997. godine.
Kao poduzetnica i osoba koja se čitav radni vijek bavi i živi od drugih poduzetnica i poduzetnika smatram ovu inicijativu iznimno vrijednom. U neka druga vremena nismo niti bili svjesni što znače naši domaći proizvodi jer smo u ponudi imali uglavnom domaće. Težili smo isprobati proizvode stranih tržišta i stranih proizvođača koji su nam se činili tehnološki napredniji, bogatiji, moderniji. No danas, zaista ne možemo reći da naši proizvođači i za čim oskudijevaju ili da podbacuju. Uostalom sva visokokvalitetna roba i živežne namirnice koje se proizvode u HR danas plasiraju se kroz izvoz, ponajviše na zapadno europska tržišta. Dakle situacija se značajno promijenila.
Ono na što ja želim obratiti pozornost jest da se zapitamo jesu li hrvatski proizvodi zaista proizvodi hrvatskih sirovina. Da vam dam primjer: kravlji, ovčji ili kozji sir proizvodi se od krava, ovaca ili koza koje pasu na hrvatskim pašnjacima, piju lokalnu vodu, jedu lokalno sijeno / hranu, ne puni ih se sintetičkim filerima za ubrzan i napuhan rast, danas u svijetu kažu da je to bio meso, no za nas je oduvijek bilo tako. Drugo, od tako uzgojene stoke dobiva se prvoklasno mlijeko, od čega se opet proizvode prvoklasni mliječni, hrvatski, proizvodi, plasiraju na naše placeve i trgovine i mi ih konzumiramo. Rekla bi da ovaj primjer podržava standarde „kupujmo Hrvatsko“ i „hrvatska kvaliteta“.
No što kada imamo npr. proizvode koji se prodaju pod „hrvatske“, a izrađene su od uvoznih sirovina iz cijele Europe, pa i različitih krajeva Svijeta? Jesu li ti proizvodi isto „izvorni hrvatski“, „hrvatske kvalitete“ i „kupujemo li hrvatsko“?
Voljela bih potaknuti poduzetnike na razmišljanje kako što više sirovina zaista nabavljati lokalno i time zatvoriti kruh kupovine osnovnih sirovina, proizvodnje i plasmana naših proizvoda. Svjesna sam da se na svjetskom tržištu neke sirovine mogu dobiti po nižim cijenama i svjesna sam da možda niti nisu lokalno nabavite, no ipak svjesna sam i toga da puno toga nitko kod nas nije niti pokušao proizvesti, a imamo uvjete.
Prisjetimo se samo činjenice da je Slavonija hranila cijelu Jugoslaviju. Zašto onda jedemo talijanski grah u Podravkinim konzervama? Zašto jedemo mađarski krupmir u hrvatskom čipsu? Zašto jedemo španjolske rajčice pored domaćih? Zašto sijemo sjeme iz GMO laboratorija? A sjećate se situacije od prošle godine s lubenicama dok su naši supermarketi plasirali albanske?
