Napokon smo se riješili mnogih mjera vezanih uz pandemiju uzrokovanu korona virusom, koja je ljudima širom svijeta donijela nezamislive pomake u svakodnevnim životnim navikama. Ali barem u Hrvatskoj smo odahnuli, ako ne za stalno onda barem tijekom ljepših mjeseci koji su pred nama.
Međutim, u međuvremenu su se pojavili neki novi strahovi – inflacija, divljanje cijena, nepredvidivost tržišta, strah od rata koji je u susjedstvu i upitnici hoće li isti utjecati na turističku sezonu…
Isto tako me iznenađuje činjenica, da još uvijek, Slavoniju neopravdano, smatraju dijelom zemlje koja je osiromašena (uistinu da nam nije bilo rata Švicarsku nitko ne bi ni spominjao). A i mnogi suradnici iz drugih krajeva Hrvatske smatraju da se kod nas nema što raditi – e pa tu su se prevarili…
Ovih dana svjedočim velikom broju novih ulagača u sve grane industrije, a posebice naravno u građevinski sektor, bez kojeg zamaha nema – to što se cijene građevinskog materijala mijenjaju iz dana u dan – daje im mali osjećaj nesigurnosti, ali koliko vidim građevinci ne posustaju… Zatim – možda iznenađujuće za druge, ali po podatku HGK, tu je sektor i metalo-prerađivačke industrije, koji je – zamislite to – ipak vodeći sektor u mojoj županiji, a ne poljoprivredni, kako bi mnogi očekivali.
Slavoniju je prema bržem razvitku zaustavila samo korona. Jedva smo se uspjeli pomalo oporaviti – međutim – ne možete vi slavonsku krv samo tako „izbaciti iz takta“. Pa mi smo vam navikli na sve – nevolje uspješno prevladamo i oporavimo se, i to uz puno rada i inata. Takvi smo.
O da, zamalo zaboravih reći – ovih dana mnogi pitaju (s obzirom na to da me vide u uredu osobito u kasnim noćnim satima) što toliko radim, pa da pojasnim i to.
Posao računovođe nije uopće lak niti se svodi na puko tipkanje tamo nekih papirića – za sve te papiriće i mene kao i druge poduzetnike često, gotovo svakodnevno, proziva neka nadležna služba jer red je red, pravo je pravo, a porez je porez. I još nešto – tko je mislio da je rad u računovodstvu lagana stvar pozivam ga na volontiranje.
Svim mojim kolegicama i kolegama koji ovih dana rade sve smjene želim poručiti – budite najbolji u tome što radite – što ne znate naučite, učim i ja svakodnevno što od drugih što od pukog čitanja 815036-tog zakona…
Lako je da – probajte tko ne vjeruje!
Uglavnom – da i to ne zaboravim – tekstove koji se objavljuju na mom blogu pišem sama, tekstovi se lektoriraju, i unaprijed pripremaju. Osmišljeno sa svojom ekipom koja vodi brigu o blogu imamo razrađeni plan za objave, ulažemo puno vremena, istraživanja i promišljanja. Uostalom ja potrebu za prepisivanjem nemam – to što imaju drugi – neka im i bude – uvijek se prepisivalo od najboljih.
I tako – mene ništa, ali baš ništa ne može zapravo izbaciti iz takta, a Vas?Mirela
