– Ja sam Kata, ’25. godište, pa sad vi računajte kol’ko mi fali do 100 – rekla nam je odmah zanimljiva starica iz Goranove ulice u Novoj Gradiški koju smo posjetili, jer ne viđa se svaki dan osoba u poznim godinama koja korača ulicom, punih kolica namirnica koje sama dobavlja iz trgovine.
Kata je rođena 25. lipnja, a iza nje je mnoštvo priča i uspomena.
– Rođena sam u Mrkonjiću, dolje u Jajcu, ja sam skroz odozdo. U Novu Gradišku sam došla od onog rata, prvog. Imam troje djece, ali svi su otišli, pa me više niti ne posjećuju. Sama živim – rekla nam je i dodala:
– Tijekom dana malo legnem, probam sku’at, pa jeb*** ne znam više što sam znala, nisam ku’ala dugo… –
Ako vas je ikada zanimalo kako izgleda dan jedne, gotovo stogodišnjakinje, poslušajte u nastavku.
41. godinu Kata je u mirovini i kako kaže, nikada nije išla kod doktora.
– Doktora ni nemam. Kupim si samo nekad u onoj lipoj sjajnoj kutiji tablete, tek’ toliko da imam kad’ glava zaboli – kaže
Pitali smo Katu, boji li se korone, kratko je odgovorila:
– NE, u mene je sve uvijek otvoreno, a ne stavljam ni onu ”brnjicu” –
U svojih 95. godina života, Kata se dva puta udala.
Ova 95-godišnjakinja, ne bi se treći put udavala
Osim toga, uputila je savjet mladima po pitanju ljubavi.
– Draga djeco, vi sebi ljubav nađite u gradu, a ja ću na putu –
…a evo što poručuje mladima, po pitanju duboke starosti
Na kraju, ponudila nas je starica pivom, jer kako kaže, uvijek ga ima ako netko naiđe, a razgovor smo priveli kraju uz smijeh.
