Ima Slavonija svojih ljepota zbog koje ju volimo, čuvamo ih i radujemo se svakom novom danu, poslu, običaju…

Mirna, pitoma ravnica, vinogradi, voćnjaci, ljudi, običaji… Sve je to što nas čini ponosnima, dio naših života i razlog zbog kojeg ostajemo ili se uvijek vraćamo svome domu.

Jesen je uvelike „zakoračila” u naša dvorišta, ulice i trgove, a s dolaskom jeseni stižu i dobri stari poslovi i običaji. Među njima i berba vinograda.

Ovih dana u njihovom vinogradu u Rešetarima zatekli smo obitelj Irene i Andrije Cindrića.

Okupila se ranom zorom ekipa prijatelja i rodbine kako bi „pobrala” sve ono što su vrijedno pazili i uzgajali tijekom godine:

– Vinograd uzgajamo isključivo za vlastite potrebe. Imamo plemenku, graševinu i rizling, grožđe naših krajeva… Lijepo je biti u svom vinogradu i na kraju godine pobrati plodove svoga rada.

Znate kako se kaže, bolje da umre selo, nego običaji. Tako smo se i ovoga puta okupili, „rabota” je tu, a svaki pravi domaćin ponajprije mora paziti da rabota bude zadovoljna – kaže domaćica Irena Cindrić.

Ranom se zorom u vinogradu iznad rešetaračkog groblja okupila rodbina, prijatelji, susjedi, kumovi, ali i oni stariji koji su htjeli osjetiti dašak prošlosti, prisjetiti se nekadašnjih dana i svoje mladosti, ali i pomoći svojim prijateljima. Naravno, na bogatoj slavonskoj trpezi dočekao ih je obilan doručak, a potom se krenulo s berbom.

– Red priče, malo pjesme, smijeha i posao je obavljen, na zadovoljstvo svih nas. Lijepo smo se družili i brzo obavili posao – kaže domaćica Irena Cindrić.

 

Komentari