Mada je “Crkva u Hrvata” najmnogoljudniji, najorganiziraniji i najutjecajniji društveno-politički subjekt u državi, neke njezine ambicije ne ostvaruju se u dinamici i obujmu kako bi ona to htjela. Pritom, dakako, ne mislim na njezin materijalni status u zajednici kojeg se, vjerojatno, stide i sami dobri klerici.
VJEROJATNO je malo onih koji pamte ime Aleksander Kwaśniewski, čovjeka koji je, kao bivši komunist, sa srednjom stručnom spremom, unatoč izričitom i javnom protivljenju Katoličke crkve, tijekom izborne kampanje 1995. godine, pobijedio Lecha Walesu i deset godina potom bio poljski predsjednik. Dakle, u najkatoličkijoj zemlji Europe, suprotno volji Crkve, samo četiri godine po izlasku iz komunističkog totalitarnog sustava i vojne diktatura, na demokratskim parlamentarnim izborima, za svoga predsjednika poljski narod izabrao je bivšeg komunistu.
Te činjenice pale su mi na pamet u subotu, 23. ožujka, kad sam vidio koliko je zakazala moćna “Crkva u Hrvata”. Kad sam vidio kako je na Trgu austrougarskog gubernatora u Hrvatskoj skupilo se sedam, umjesto 77 tisuća prosvjednika, koliko je, vjerojatno, priželjkivala kaptolska građanska inicijativa “Hrvatska protiv Istanbulske konvencije”.
Izgleda, i u Hrvatskoj je ljudima dopizdilo klerikalno soljenje pameti. Izgleda, ni hrvatski narod nije toliko natražnjački koliko bi to Crkvi odgovaralo.
I to je dobro. Da nije tako HDZ ne bi mogao skrivati se iza sterilne tzv. “Interpretativne izjave” tijekom usvajanja Istambulske konvencije u Hrvatskom saboru, nego bi ju odbacio kao “rodno ideološko” podmetanje crvenih. Tko su crveni, a tko crni – zna se.
U kojoj mjeri su vjernici, koji inače bespogovorno slijede učitelje i vođe u crnim mantijama, zadnjih mjeseci bili razapeti između milosrdne Crkve i nemilosrdnog Brisela, bilo je vidljivo i u ponašanju uglednog požeškog katolika, liječnika, predsjednika Gradskog vijeća i svih HDZ-ovaca Požeško-slavonske županije, prof.dr.sc. Željka Glavića.
Kao katolik, Glavić je bio obvezan poslušati ‘Svetu majku Crkvu’ te s indignacijom odbaciti pokušaj ‘crvenih’ da kroz Istambulsku konvenciju u Hrvatsku uvedu “rodnu ideologiju”. Mađutim, kao ‘lojalan vojnik Partije’ i čovjek kojega je osobno pomazao briselski namjesnik u Hrvatskoj, Andrija Plenković, taj ugledni HDZ-ovac, na službenom portalu svoje stranke, objavio je i osobni stav: “Članovi HDZ-a više nemaju straha od potihog uvođenja rodne ideologije. Interpretativnom izjavom otklonjeni su strahovi i sumnje o Konvenciji!”.
Mašala, reći će oni koji bolje poznaju vođu požeških HDZ-ovaca. Naime, oni tvrde kako profesor i doktor znanosti, koji ravna požeškom bolnicom i Gradskim vijećem, ništa neuobičajeno učinio nije. Dapače, istaći će primjer njegove nadarenosti da blagim tonom i najgrublje uvrede izreći zna. Čak i ženama.
Impotentan politički vokabular
Jedna od onih koje je doktor javno vrijeđao na sjednicama Gradskog vijeća, donedavna predsjednica požeškog SDP-a i aktualna gradska vijećnica, Tamara Puač, putem “institucija sustava” i medija, odlučila je javno upitati: “Hoće li se, u duhu Istanbulske konvencije, napokon promijeniti odnos prema ženi-vijećnici u Gradskom vijeću grada Požege?
U priopćenju koje je tim povodom objavila, između ostalog, navodi kako su “žene vijećnice, posebno iz oporbenih redova, na sjednicama Gradskog vijeća, doživljavale razna poniženja” … od etiketiranja do kvalificiranja njihovih istupa kao da postavljaju “glupa pitanja”, da su pod “mentorstvom” i “golubovi pismonoše” te da “pitaju tek toliko da bi pitale”…
Posebno je istakla “kršenje Poslovnika o radu Gradskog vijeća kad su tražile odgovor na pitanje zbog čega nije objavljen Plan savjetovanja sa zainteresiranom javnošću za 2018. godinu, vezan za izmjenu Poslovnika i Statuta Grada Požege… I, umjesto da nas žene-vijećnice brani od vrijeđanja, predsjednik Gradskog vijeća, doktor Glavić, činio je isto. Tvrdio je kako je sve bilo objavljeno na internetskim stranicama Grada te da, zbog toga što mi to nismo vidjele, preporuča nam bilo kojeg od sedam specijalista okulista u požeškoj Bolnici. Baš je bilo veselo! Gradska vijećnica se tresla od eksplozije smijeha, pobjedničke face HDZ-ovaca kiptile su od ozarenosti, atmosfera je bila slavljenička. U Gradskoj kući baš se lijepo zabavljalo te hladne 23. veljače”, ističe socijaldemokratkinja Puač.
Kad iz partera pljuneš na balkon
Budući da Plana nije bio objavljen na stranicama, kako je tvrdio doktor Glavić, vijećnice nisu poslušale njegov savjet da potraže okulistu, nego su obratile se “Povjerenici za informiranje Republike Hrvatske koja je, nakon očitovanja Grada, utvrdila kako Plan savjetovanja sa zainteresiranom javnošću za 2018.godinu nikadnije objavljen… te da je, zbog kršenja Poslovnika Grada Požega, uputila predmet Ministarstvu uprave na daljnje postupanje” tako ih je izvijestila Povjerenica za informiranje 16. ožujka 2018.godine.
Nakon toga, predsjedniku Gradskog vijeća, Glaviću, dakako, nije palo na pamet ženama vijećnicima ispričati se zbog osobnog neprimjerenog ponašanja, niti da sam potraži nekog od sedam kolega okulista iz njegove Bolnice kako bi mu “otvorili oči”.
Međutim, predsjednik požeško-slavonskog HDZ-a, svojim članovima otkrio je ishod i zaključke rasprave o Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji na Županijskom odboru stranke, koja u tom kraju broji oko 7.500 članica i članova.
“Rasprava na Županijskom odboru jasno je pokazala da predstavnici članstva HDZ-a Požeško slavonske županije podržavaju Konvenciju kao dokument koji će pridonijeti zaštiti žena od nasilja i sprječavanju nasilja u obitelji. Dosadašnji strahovi i sumnje, a bilo ih je, u moguću zlouporabu Konvencije i potiho uvođenje „rodne ideologije” otklonjeni su Interpretativnom izjavom koja jasno i nedvojbeno potvrđuje kako će RH primjenjivati Konvenciju i kakvi će se zakoni donositi. Imamo apsolutno povjerenje u nacionalno vodstvo HDZ-a i našu Vladu!”, istaknuo je Glavić.
“Crkva u Hrvata” je najmnogoljudniji, najorganiziraniji i najutjecajniji društveno-politički subjekt
Nakon sramote koju je gubitkom izbora 1995. godine u Poljskoj doživio tamošnji katolički kler, njihova Crkva više ništa nije prepuštala slučaju. Postojeću kadrovsku infrastrukturu, bez imalo kompleksa, stavili su u funkciju temeljnog političkog cilja – u što je moguće većoj mjeri moderirati poljske društveno-političke procese.
Mada je “Crkva u Hrvata” najmnogoljudniji, najorganiziraniji i najutjecajniji društveno-politički subjekt u državi, neke njezine ambicije ne ostvaruju se u dinamici i obujmu kako bi ona to htjela. Pritom, dakako, ne mislim na njezin materijalni status u zajednici kojeg se, vjerojatno, stide i sami dobri klerici.
Zahvaljujući planetarno poznatom podaničkom duhu ovdašnjeg svijeta, nema sumnje da će biti poštovana Isusova maksima: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.” (Mt 22, 17-21). Posljedično, nema sumnje da će Istambulska konvencija u Hrvatskom saboru biti ratificirana, a vrijeđanje žena i u požeškoj vijećnici nastavljeno. Do daljnjeg.
