Iako ga svi, uglavnom, povezuju sa rimskim svećenikom koji je odbio poslušnost caru Klaudiju, i potajno, ceremonijama vjenčanja slavio ljubav, čak ni povjesničari nisu sigurni od kada i zašto slavimo Valentinovo. Ipak, kako to već ide u svijetu globalizacije, 14.veljače, uzduž i poprijeko globusa, pokazat ćemo kako smo homo kič-potrošač i kako “all we need is love”.

Zagrebemo li dublje u povijest, daleko prije nego li se kršćanstvo ustoličilo kao središnja religija Rimskog carstva, 14.i 15.veljače, drevni su Rimljani slavili Luperkalije, blagdan božice Junone, zaštitnice braka i kućnog ognjišta i tako raspojasnim, hedonističkim “partyima” obilježavali ljubav i svetu vezu između muškarca i žene. Osim nepoznatih i nedefiniranih datuma, nije sasvim poznato ni kojem Valentinu pripisati zasluge, jer, navodno ih je bilo više, u isto vrijeme i svi su bili svećenici. Obzirom kako nijedan nije pouzdani zaštitnik zaljubljenih, početke kulta slavljenja Dana zaljubljenih, valja tražiti, kažu povjesničari, s druge strane,  na području Velike Britanije. Britanci su od kada znaju za sebe na neki način slavili ljubav, i to ne potaknuti starorimskim legendama, nego takozvanim “ptičjim vjenčanjem” koje priroda priprema 14.veljače, a koje je izvjesni kroničar kroz stihove o ljubavi, službeno prvi puta obilježio 1450.godine.

Autor: Simonida Tarbuk

Komentari
Prethodni članakSjećanje na našeg dragog Rajka Aleksića
Sljedeći članakMedij u kojemu žive mali ljudi