Prema riječima premijera Andreja Plenkovića prioriteti hrvatskog predsjedanja EU su: “Vitalnije društvo znači i konkurentnije gospodarstvo. Moramo voditi računa o ekološki održivijem gospodarstvu, čime ćemo pridonijeti boljoj zaštiti okoliša i borbi protiv klimatskih promjena”
Što bi to značilo za hrvatske OPG-ovce i proizvodnju hrane? Hoće li svi dobiti jednaku šansu, koju danas nemaju.
Ministarstvo poljoprivrede s reklamama potpora za razvoj poljoprivrede stvorilo je iluziju kako je dovoljno nazvati se OPG-om i europska sredstva sjedaju na račun. Istina smanjuju se izravna plaćanja, ali zato su mjere za „konkurentnije gospodarstvo“ izdašne i mogu osigurati razvoj i približavanje europskoj poljoprivredi. Jedino ostaje pitanje KOMU?
Zapravo istina je na hrvatski način realna. Svi natječaji objavljeni posljednjih nekoliko godina su ciljani i strogo namjenski natječaji koji privilegiraju usku ciljanu skupinu korisnika.
Opće poznato je da ne proizvodimo dostatne količine goveđeg mesa niti mlijeka u Hrvatskoj i da taj sektor treba razvijati. Raspisana je mjera 4.1.1. “Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava (tovno govedarstvo)” sa svrhom podizanja konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava u sektoru govedarstva.
Tko se može javiti na taj poziv? Tovljači goveda. Tko se bavi tovom goveda u Hrvatskoj? Oni koji uvoze živu telad, stavljaju ih u tov i plasiraju na tržište.
Mali broj je onih poljoprivrednih gospodarstava koja u Hrvatskoj tove junad oteljenu na vlastitom gospodarstvu, ako ih i ima taj natječaj nije za njih jer na gospodarstvu imaju mali broj tovne junadi, time i nisku ocjenu pri bodovanju, jer oni imaju krave, telad i junad, a jedna krava u najboljem slučaju može oteliti jedno tele godišnje, u praksi se dolazi do realnijeg broja i prosjeka od 1,5 teladi u dvije godine. Ministarstvo poljoprivrede najnovijom mjerom za takva gospodarstva ne predviđa neizravnu mjeru potpore. Očito primarni proizvođači goveda Hrvatskoj ne trebaju.
Da apsurd bude veći takvi se ne mogu javiti niti na mjeru 4.1.2 “Zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnoja u cilju smanjenja štetnog utjecaja na okoliš”. Osnovi preduvjet da bi se javili je korištenje mjera iz programa 4.1.1., i tu je hrvatska briga za poljoprivredu i govedarstvo dovedena do apsurda.
Postavlja se pitanje jedu li te krave i telad svaki dan. Moraju jesti! Ako jedu moraju i „srati“, a ako proizvode balegu i nju je, valjda, potrebno ekološki zbrinuti i kako bi premijer rekao „voditi računa o ekološki održivijem gospodarstvu“ što je jedan od prioriteta hrvatsko predsjedanja Europskim vijećem.
Možemo zaključiti:
Dokle god se u Hrvatskoj bude poticao uvoz, na svim razinama, a javni poziv za mjeru 4.1.1. otvoren do 28. veljače 2020. je poziv na poticanje uvoza teladi neće biti proizvodnje. U Hrvatskoj nitko ne vodi brigu o povećanju matičnih stada u govedarstvu, očito je za takvu proizvodnju oni koji odlučuju o prioritetima ne mogu dobiti proviziju.
