Izvori financiranja OCD-a
Civilno društvo vezuje se isključivo uz organizaciju različitih udruga. To je točno ukoliko civilno društvo promatramo isključivo u užem smislu. No u širem smislu, definicija civilnog društva obuhvaća puno veći broj organizacija. Kako navodi Zaklada za poticanje civilnog društva i razvoja civilnog društva: „Civilno društvo predstavlja skup građana koji se udružuju dobrovoljno radi zagovaranja svojih zajedničkih interesa.
U svoje aktivnosti najčešće uključuju volontere. Podrazumijeva aktivno građanstvo koje želi i izaziva promjenu u svojoj lokalnoj zajednici i društvu.“ Sve institucije i skupine koje funkcioniraju potpuno odvojeno od države (tržišno – gospodarski akteri, nezavisni mediji, nezavisni stručnjaci, mreža dobrovoljnih udruženja…) su predstavnici civilnog društva.
U listopadu 2003. godine Hrvatski sabor je, prema posebnom zakonu, osnovao Nacionalnu zakladu za razvoj civilnoga društva. Zaklada je osnovana kao javna zaklada s osnovnom svrhom promicanja i razvoja civilnoga društva u Republici Hrvatskoj. Iste godine, točnije 24. studenoga, zaklada je registrirana. Vrijednost osnivačkog uloga je 2 milijuna kuna s kontinuiranim priljevom sredstva od dijela prihoda od igara na sreću iz državnog proračuna. Prema europskoj i svjetskoj klasifikaciji, zaklada pripada kategoriji javnih mješovitih zaklada koje kombiniraju programe dodjele financijskih potpora i operativno provođenje aktivnosti u suradnji s drugim organizacijama.
Jedan od najčešćih oblika suradnje državnih institucija i organizacija civilnoga društva je financiranje projekata i programa koji su od interesa za opće dobro. Najzastupljeniji oblik organizacija civilnog društva koje provode projekte i programe, odnosno sudjeluju u rješavanju prioritetnih društvenih problema, su udruge. Prema zadnjim dostupnim podacima, na području Republike Hrvatske, u 2015. godini registrirano je ukupno 52 272 udruge. Razlozi za ovako veliki broj udruga su brojni. Jedan od najvažnijih je nastanak financijske krize koja je potakla brojne građane da se organiziraju i na taj način svojim djelovanjem doprinesu općem dobru i to u teškim situacijama kad vlade donose brojne bolne rezove kako bi se utjecaj krize ublažio.
Godišnja Izvješća o financiranju projekata i programa organizacija civilnog društva pokazuju kako se troše novci koje država izdvaja za projekte i programe udruga i ostalih organizacija civilnog društva iz javnih izvora.
Izvješća su opsežna i sadrže detaljne analize o tome:
- koja državna tijela dodjeljuju sredstva i s kojim iznosima
- područjima financiranja
- korisnicima financiranih projekata
- teritorijalnoj rasprostranjenosti projekata
Najvažniji izvori financiranja za organizacije civilnog društva su sredstva iz državnog proračuna (60% OCD-a), sredstva Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva (54% OCD-a) te Europski strukturni i investicijski fondovi (46%). Analizom podataka iz anketnog upitnika zaključuje se da organizacije civilnog društva imaju najveći pristup sredstvima iz državnog proračuna.
U prosjeku organizacije civilnog društva stvaraju i prijavljuju kvalitetne projekte, ali isti nisu uvijek odobreni. Kao najčešći razlog izostanka financiranja projekata udruge navode da su prijedlozi ispunili kriterije kvalitete, ali nisu ostvarili dovoljan broj bodova za financiranje. Nisu utvrđene statistički značajne razlike u financiranju organizacija civilnog društva s obzirom na područja u kojima djeluju. Organizacije koje djeluju u području socijalnih djelatnosti imaju blago povećan pristup financiranju iz sva tri izvora financiranja. Takvi podaci nisu iznenađujući jer se radi o djelatnostima koje su regulirane posebnim zakonodavstvom, ali i koje su prepoznate u javnim politikama kako na europskoj tako i na nacionalnoj razini.
Organizacije civilnog društva koje su registrirane u gradovima i općinama izvan Zagreba prijavljuju manje projekata na natječaje i pozive financirane iz Programa Unije od organizacija sa sjedištem u Zagrebu.
Problemi s kojima se suočavaju udruge u Hrvatskoj u pri – stupu financiranju za vlastite projekte i programe uglavnom su administrativne prirode. Isticanje administrativnih prepreka pak s druge strane ocrtava dublje probleme odnosa između donatora i civilnog društva.
Dok se europski donator među hrvatskim civilnim društvom percipira kao pozitivan, zahtjevan, ali i posložen, prema domaćem donatoru vlada određena doza nepovjerenja. Preciznije, odnos između organizacija civilnog društva i domaćih institucija koje donose odluke o financiranju programa i projekata udruga obilježen je paradoksom nepovjerenja. Unatoč činjenici da se među tri najvažnija izvora financiranja rada OCD-a u Hrvatskoj nalaze domaći donatori (državni proračun i ESI fondovi) te da su udruge najuspješnije u ostvarenju financiranja iz državnog proračuna, istovremeno se tom donatoru ne vjeruje.
Sustav financiranja rada organizacija civilnog društva, osim administrativnih prepreka, karakterističan je i po neparticipativnom kreiranju javnih politika. Ozračje u kojem organizacije civilnog društva nisu, barem u dovoljnoj mjeri, aktivan sudionik procesa stvaranja policy rješenja dovodi do nemogućnosti učinkovitog komuniciranja društvenih problema i korisničkih potreba koji bi se mogli uključiti u nacionalne planove, ali i u programe financiranja rada civilnog društva. U takvom kontekstu organizacije civilnog društva koriste vlastite kapacitete za pronalazak drugih izvora financiranja i manje se fokusiraju na dijalog s donositeljima odluka na nacionalnoj razini. Nerijetko zbog nestrukturirane podrške od drugih donatora izostaje i značajan pozitivan utjecaj na rješavanje određenih društvenih problema i potreba.
Projekt Snaga lokalne zajednice sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.
Sadržaj objave isključiva je odgovornost Novogradiške udruge za promicanje lokalne uprave i samouprave .
