Nekako je korupcija glavna tema, ne samo u medijima, nego i u društvu u zadnje vrijeme, pa odmah izravno pitanje, je li Hrvatska korumpirana država?
Prema svim indikatorima i istraživanjima Hrvatska je vrlo korumpirana država. To se pogotovo reflektira u mišljenju građana na svim mjerenjima javnog mnijenja u zadnjih 10 godina. Dakle, imamo s jedne strane vrlo negativno mišljenje građana o stanju korupcije u Hrvatskoj, a s druge strane, što je više zabrinjavajuće, da se to mišljenje kako vrijeme prolazi pogoršava.
Kakva je korupcija najraširenija u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj kao i u većini balkanskih zemalja, ono što zovemo jug Europe, ključni model korupcije je tzv. networking model, odnosno model koji se temelji na sukobu interesa, klijentelizmu, favoritizmu, pogodovanju, znači neformalnim mrežama i kontaktima, te zaobilaženju pravnih procedura. To je naš ključni model u kojem se država zarobljava u privatne interese, dakle u kojem se državne odluke i izvršenja takvih odluka zarobljava u privatne interese. U posljednje vrijeme Udruga “Partnerstvo za društveni razvoj” bavi se jednim posebnim istraživanjima u kojem dodirujemo jednu novu temu, a to je zarobljeno društvo. Dakle, nije samo zarobljena država, nego de facto svi segmenti društva koji bi mogli ili trebali proizvesti nekakvu reformu, reformske inicijative ili društvenu promjenu.
Nedavno ste u rezimeu 2013. godine rekli da je to bila jedna od najgorih godina od samostalnosti Hrvatske. Ima li ikakve šanse da će ova godina biti bolja?
Moja nada je da će ova godina biti bolja, međutim vrlo je teško predvidjeti kako će se odvijati procesi upravo iz razloga što jedan dio problema korupcije i rješenja problema korupcije se temelji na međusobnim obračunima različitih moćnih skupina. Građani umjesto da ovise o nekakvoj vladavini prava ili zdravom i demokratskom društvenom procesu, ovise o tome tko će pobijediti u nekakvim bitkama ili borbama, što je za nas vrlo opasno. Dakle, bilo kakvo pretezanje na jednu ili drugu stranu izaziva cijela pomjeranja društvene scene. Samim time taj proces je nestabilan, vrlo teško predvidiv. Onako kako je počela godina ustvari bi se moglo pogoršati i eskalirati tamo negdje pred ljeto, pogotovo iz razloga što bi i oni segmenti društva koji bi trebali proizvoditi pozitivna rješenja vrlo često, a kod nas pogotovo zarobljeni u političke netransparentne i privatne interese, mogli proizvesti nekakve nemire ili nerede i to od strane onih koji nemaju nikakav drugi interes nego da sami zasjednu na poziciju s koje mogu krasti.
Veliku ulogu u borbi protiv korupcije imaju zviždači, a oni i istraživački novinari nekako su nezaštićeni. Dokaz tome je i nedavni štrajk glađu istraživačkog novinara Domagoja Margetića kojemu su svi okrenuli leđa, pa i sami novinari.
Kod nas jednostavno kao prvo ne postoji sustav, zakonodavni okvir koji bi bio zaokružen i koji bi se bavio pitanjem zaštite zviždača i onih koji u dobroj vjeri prijavljuju korupciju. Nažalost, kod nas najčešće prijave korupcije završe linčom osobe koja je prijavila tu korupciju i osobe koja na neki način pokušava ukazati na korupciju. Dakle, moćinske strukture imaju pod svojom kontrolom, pored pravosuđa i policijskog aparata, očigledno i medijski aparat koji može proizvesti jednu puno opasniju vrstu linča od one koja je postajala u starom vijeku kada se ljude kamenovalo i zatrpavalo u pijesak. A to je linč u kojem se jednostavno kroz medijske napade i sustavnu medijsku hajku nečiji život dovede u potpuni besmisao, odnosno blokira se bilo kakav napredak ili zapošljavanje te osobe, te društveni angažman. To je naš trend i to je ono što je žalosno. Novinari sudjeluju u takvim napadima i nije iznenađujuće da okreću leđa svom kolegi ili nekim drugim ljudima koji se mogu kvalificirati kao zviždači. Dakle, ono što moderna društva zahtijevaju je da se prvo zaštite zviždači koji unutar institucija progovaraju o korupciji i svemu onome što su prislijeni raditi, a s druge strane oni koji to prijavljuju izvan sustava, prije svega novinari, istraživači i civilno društvo njih se na bilo koji način ne štiti, odnosno ne promovira se ta aktivnost kao takva, što znači da država koja je sama po sebi korumpirana kontrolira sve mehanizme borbe protiv korupcije, pa onda i najveći dio korupcijskih afera ustvari samo postanu jedna predstava za javnost.
Koliko su mediji pod političkim utjecajem danas, koliko su mediji korumpirani? Ima onih pojedinaca, odnosno mali broj medija koji su i dalje nezavisni u Hrvatskoj i bore se protiv korupcije, ali ih se na neki način sustavno uništava.
Volim govoriti o egzaktnim brojkama. Postoje relevantna istraživanja, a jedno od tih govore da je sloboda medija u Republici Hrvatskoj među najgorima u Europi, dakle mi smo među 5 najlošijih zemalja po slobodi medija u Europskoj uniji. Kao takvi predvodimo tu negativnu listu. Mediji kao takvi su očito zarobljeni i prema mišljenju relevantnih anketara i analitičara izvan Republike Hrvatske, a ta se situacija reflektira na opće društveno zdravlje i beznađe koje u ovom trenutku vlada među građanima. Kada se nemate kome obratiti, kada ne možete svoju priču ispričati mediju, odnosno kada niti medij, niti novinar ne određuju što je od javnog interesa, već politika i moćinske skupine, onda završavate u jednom mračnom tunelu iz kojeg nema van.
“Mi smo prije 4 godine podnijeli prijavu protiv obitelji Šegon” – Podumljak
Kako komentirate aktualne afere u Hrvatskoj, aferu Šegon uz koju se povezuje i ministar Linić, a sada je tu i nova afera sa županicom Sisačko-moslavačke županije?
Što se tiče Šegona Udruga je svoje mišljenje rekla davno jer smo mi protiv članova obitelji Šegon koji su obnašali visoke funkcije u državi podnijeli prijavu prije 4 godine koja do dan danas nije procesuirana. Navodno zbog opstrukcije u Poreznoj upravi, tako barem tvrdi USKOK, međutim kakav je to USKOK ako može jedna Porezna uprava opstruirati nekakvu istragu ili istražne radnje. Na vrlo sličan način USKOK se ograđuje i od slučaja Merzel u kojem kaže da je naložio Poreznoj upravi prije godinu dana nekakve izvide i do današnjeg dana nemamo nikakvog epiloga. Očigledno da moćnici koji kontroliraju cijeli taj sustav mogu slobodno krasti, jer sami kontroliraju koga će se i kada procesuirat i naravno dok su oni u poziciji moći njih se neće procesuirati. Onda je samo pitanje tko će više ukrasti i kada završi ta njihova moć da mogu otići negdje valjda na ove tople otoke i uživati u svojem bogatstvu. To je žalosno i to je po meni neprihvatljivo, ali nažalsot ne postoje u ovom trenutku nikakve zdrave snage koje bi krenule u uređenje cijelog tog sustava kaznenog progona i sustava spriječavanja korupcije u Republici Hrvatskoj.
Nekako se stalno vrtimo u krug, kada su HDZ-ovci na vlasti procesuiraju se SDP-ovci i obratno.
Točno, ali bi dodao još jednu kategoriju koja je vrlo specifična za Hrvatsku. Dakle, pored toga što kada su jedni na vlasti procesuiraju druge, procesuiraju oni i unutar sebe, ali samo kada postoje unutarstranačke bitke za moć, jer niti jedna od naših stranaka nije stabilna. U unutarstranačkim izborima je sve premreženo kojekakvim privatnim interesima i klanovima i ti klanovi se svakodvnevno međusobno bore za poziciju moći unutar stranke kako bi onda manifestirali tu moć na izborima kroz konkretne funkcije. Jednostavno, cijeli politički sustav više podsjeća na neki sustav tajnih društava, da ne kažem mafijaški u kojem se klanovi međusobno i svakodnevno obračunavaju i u kojem samo najjači i najopasniji preživljavaju, a onda ti najopasniji zarobljavaju cijelo društvo i isisavaju novac i život iz ovog društva. To je naša specifičnost. Politika je takva kakva je, a u 20 i nešto godina neovisnosti nismo uspjeli napraviti apsolutno nikakav pomak u načinu kako se obnašaju političke zadaće, a mislim da smo tome pridonijeli i mi iz civilnog društva i medija koji smo tolerirali takvu politiku i koji uvijek nađemo nekakav razlog da kažemo za nekog političara kako je dobar.
Hvala vam gospodine Podumljak na razgovoru i vremenu koje ste izdvojili za nas i što smo mogli malo porazgovarali o ovim ključnim temama hrvatskog društva.
Hvala i vama. I samo želja svima da ova godina zaista bude bolja od prethodne, jer ako bude gora, teško da ćemo preživjeti.
